tik-tak, tik-tak…
Kad sam prije par mjeseci bio kod bake, napokon sam shvatio šta mi to toliko nedostaje doma. Šta je bilo nekada, a sad ga više nema.
Uvijek kad sjednem kod nje u dnevnu sobu, okružen starinskim najmeštajem, uhvatim se kako netremice gledam goblene koje sam na tom istom zidu gledao kao klinac pred kojih 20ak godina. Ima nešto magično kod starih goblena. Nisu to moderne slike na kojima se ništa ne razaznaje; prizor na njima je uvijek nejasan, kao da je nekoj slici “smanjena rezolucija” i onda je stavljena tu da stoji. Prikazano se jasno razaznaje, ali detalja je jako malo i to daje mašti na volju. Oduvijek sam volio te stare goblene, zamišljao kako zapravo izgledaju vodenica iznad slapova i planinska kućica onkraj šume. Ali nisu oni ti koji bude osjećaj nostalgije.
To je uvijek sat. Starinski sat “na navijanje”. Nema više takvih satova, ne prave se. Mnogo je lakše i jeftinije napraviti sat na baterije, koji je i tačniji i lakše se održava, ne mora se brinut o navijanju, a i kad se pokvari samo se baci u smeće i nabavi novi. Ali digitalni satovi nemaju ono nešto, nemaju “tik-tak” zvuk starih satova. A baš taj zvuk bakinog sata vraća u djetinjstvo, neko drugo vrijeme kad sam o svijetu znao tako malo, a opet bio tako sretan.
Taj sat stoji na istom mjestu valjda posljednjih pola stoljeća i niko od živih ne pamti da se ikad pokvario. Pripadao je mom pradjedu, a prije njega i njegovom ocu. Još uvijek na sebi ima markicu nekog bečkog urara koji ga je servisirao ima već 150 godina… Zvuk dobrog-starog “tik-tak” nikad se ne mjenja i vraća uspomene. Tako je dobro vidjeti da iako vrijeme lomi svijet luđačkom brzinom, postoje neka mjesta i stvari koje se nikada ne mjenjaju i koje će uvijek zračiti toplinom doma.
Pogledajte i ovo:
- CopyPaste’s Podcast – Ep23 – Dobre stare igre
- Migracija sa Blogger.ba
- Krivo je more…
- IQDoza – novost BH podcasting scene
- bhBlog v1.5 – dileme oko procjene kvalitete blogova domaće blogosfere
