Najveća tržnica svega i svačega u ovom dijelu svijeta. Tamo se valjda može kupit sve što ti padne na pamet. Nema čega nema, prešao nisam ni trećinu a vidio sam svaki mogući odjevni predmet zavjese, dijelove za Tomos motocikle i traktore, tepihe, kućne ljubimce, cipele… nabrojat ću samo par artikala koji mi prvi padnu na pamet, a dobro dačaravaju spektar ponude.

Nikako mi nije jasno, šta mi to slavimo u BiH (i to čak 2 dana!), kad ionako niko ništa ne radi? Takav nam je mentalitet, i pored sveg silnog nerada objeručke ćemo prihvatit priliku da ne radimo još malo.

Nisam gledao današnju ceremoniju inauguracije samo zato što simpatiziram Obamu, ili zato što volim dobro govorništvo, ili zbog toga što iznad svega cijenim predanost tradicijama. Jedini razlog zašto sam se odlučio provesti tih sat i pol uz CNN je to što se gledajući tu ceremoniju bar na trenutak i u ovoj zabiti može osjećati kao dio svijeta.

Mediji samo bruje o kriznoj situaciji, alarmantnom stanju, humanitarnoj katastrofi, svemu izazvanom prestankom dotoka plina. U početku mi je bilo zanimljivo pratit sve to, ali ubrzo su počeli prepisivat jedni od drugih i ponavljat se kao papagaji. Koliko je kubika prešlo preko koje granice, ko kome krade plin, ništa me to ne zanima. Ono bitno, kad će nam opet pustit grijanje, te informacije nema. A to je jedino što me zanima.