Sunday ride & jeste li znali

Već sam objavio jedan post danas, ali pošto je danas ponedjeljak, vrijeme je za novi monday rant.

Zadnjih 7 i kusur godina radim vikendom. Tj. radim subotu i nedjelju, a ne radim radnim danima. To je super ako se želi studirat, ali pravi probleme ako se hoće izlazit vikendom (a hoće), a i nezgodno je jer sam zauzet kad je sva ostala raja slobodna. Ali šta se može, takav je posao, pokušavam iz pogodnosti izvući maksimum.

Jedna od takvih pogodnosti je i fleksibilno radno vrijeme…

U prijevodu: dođi kad hoćeš, napravi pauzu koliku hoćeš, idi kući kad hoćeš, nikog nije briga, niko te ne nadzire, samo obavi svoj dio posla i nema problema. Naravno, posao traje koliko traje, i da bi se završio u neko razumno vrijeme i dalje se mora poranit, ali u principu nije bitno dođem li u 8, pola 9  ili 9. Ostat ću pola sata – sat duže i nema frke.

Vodeći se svojom starom mantrom kako je spavanje za trebe jer one moraju imat dobar ten, ja ipak poranim i krenem od kuće oko 8. Ali pošto mi je ipak relativno svejedno kad ću stić, odvojim kojih pola sata za vozanje po gradu.

Sunday morning ride. Znaju ti Ameri (bar ponekad) šta valja. Dan je, odavno je svanulo, a nigdje žive duše. Nije to ono jezivo nema žive duše kao 01.01. u 8 ujutru kad su ulice avetinjski puste, sad se nađe i auta i pješaka, ali nema gužve, daleko od toga. Kroz ulice kojima radnim danom nebih autom ni u ludilu prilazio, sad se mogu vozat koliko mi srcu drago.

Nedjeljom ujutru se ne jurca, tad se uživa, i to na tenane. Vozi se polako, nema nikog da ti trubi da požuriš. Vozaš se zbog sebe, staneš na svakom STOP, razgledaš malo šta ima. Slušaš radio, bude tad fine muzike, a malo priče i reklama. Još ako je vrijeme lijepo, uh, što nedjeljna jutarnja vožnja može bit gušt.

Pravo opuštanje, katarza usudio bih se reći. Kada ne moraš brinuti o taksistima koji legnu na kočnicu čim se neko počeše iza uha, o pješacima koji zvjeraju ko zna gdje i bacaju se po točkove sa samoubilačkim žarom ili nafuranim klincima koji su se dokopali volana i sad u svojim konzervama kalibra Golf dvojka, ’86, godište, malo preš’o, jure u preranu smrt izvodeći slalome k’o na filmu, možeš malo pažnje odvojit i za razgledanje grada. Jer grad potpuno drukčije izgleda iz perspektive pješaka i perspektive vozača. A kao vozač rijetko imaš priliku gledat dalje od trotoara (a i to na žalost, samo na mahove, tako da osim ako si u koloni ili na semaforu teškoda ćeš moć više (zaslužene!) pažnje posvetit kratkoj suknji i dobrim nogama, ili nekoj finoj guzi), stoga kad se ukaže, treba je objeručke prihvatit.

I tako, s brda na brdo, kroz sokake i krivudave uličice (bar toga u Sarajevu ima na pretek), vrijeme i benzin iscure za čas. A ako ćemo pravo, brzo i dosadi, no ipak je lijepo malo proć’ gradom, vidjet šta ima. A i opušta. Stoga, ko ima priliku i mogućnost, preporučam kao tretman za opuštanje. Radi kao i kupovina, samo benzin najčešće izađe jeftinije…

Za kraj ovog posta, malo razonode, zanimljivosti preko bare.

Nije nikakva tajna da je poljoprivreda u američkoj saveznoj državi Kaliforniji jako dobro razvijena. Prinosi kultura mjere se, doslovno, u milijardama dolara. U jednom podcastu naletio sam na zanimljivu informaciju, koja je relativno neprovjerena. Radi se o ciframa, koliko se u Kaliforniji proizvede čega, u milijardama američkih dolara.

Kako se iz priloženog da zaključiti, na marihuani se zaradi više nego na svim ostalim kulturama zajedno. Ovo doista ima samo u Americi. Još jednom napominjem da su informacije potpuno neprovjerene i upitno koliko im se može vjerovati. Ali eto, izgledaju zanimljivo. A i nasmije čovjeka od srca.

Pogledajte i ovo:

• Novosti BH weba
• Dan 0. – Otkud, šta, kako, zašto i čemu sve ovo?
• Otkriven novi planet Sunčevog sistema?
• IQDoza – novost BH podcasting scene
• [Blog Action Day 2010] Potok i flaša vode