Sretan praznik Nerada

Dođe i dan kada se udarnički radnički narodi i narodnosti multinacionalne, multikulturalne i na svakom koraku podijeljene Bosne i Hercegovine ujedinjuju u migraciji iz kafića na tradicionalna prvomajska izletišta. Gradovi zjape prazni, jer svi seljaci hrle domu svom u neku pripizdinu, a građani krenuše put Vrela Bosne, Skakavca ili ekvivalentne lokacije u gradovima koji nisu metropola. Naravno, u vodozaštitnoj zoni će se prazne boce od pive bacati u Bosnu, labudovi će se gađat kamenjem, nužda će se vršit po žbunju, kako to već obično biva. Izletišta će biti zatrpana smećem, no nećemo valjda očekivati od naroda koji su rijeke pretvorili u deponije da čiste iza sebe?

O da, došao nam je još jedan 1. maj, Praznik nerada i lijenosti u BiH. Dan kada tradicionalno pada kiša (nekad i sniježi), i kada svaki put iznova možemo svjedočiti hrabrosti i odlučnosti radničke klase koja odolijeva kijametu samo da bi se ražanj okrenuo kako Bog zapovijeda.

I nikako mi nije jasno, šta mi to slavimo u BiH (i to čak 2 dana!), kad ionako niko ništa ne radi? Posla ima k’o pljeve (u toj mjeri da moramo Kineze uvozit da rade za nas), ali nikom se ne da prstom mrdnut. A i što bi, lakše se izvalit na suncu u kakvom kafiću i kukat kako nema posla nego radit nešto. Only fools and horses work. Istina, ali nismo svi Del Boy Trotter. Ali eto, takav nam je mentalitet, i pored sveg silnog nerada objeručke ćemo prihvatit priliku da ne radimo još malo.

No, kako nam je tako nam je. Na kraju krajeva, što da ne, dok ide – ide, država valjda neće propast ako nije dosad. Idemo mi navalit na pljeskavice, ćevape, sudžuke i ine delicije.

S ukidanjem socijalističkog režima u kojem je nezaposlenost bila zločin i 1. maj kao Praznik rada je izgubio draž i značaj, a dijelom i smisao. Svrhu ni jedan praznik nikad neće izgubit, jer glavna svrha je da se ne radi. Naravno, u državi u kojoj 90% zaposlenih radi u državnoj upravi i trgovini & snabdjevanju, i u kojoj trgovine (time i snabdjevanje istih) rade i praznikom, praznikom valjda jedino ne možemo ovjerit nešto u općini ili otić kod frizera.

Al’ dobro, glavno je da je neko juče na Grbavici izbušio popriličan broj guma na autima i raji (uključujući i mene) napravio finu štetu. Najgore od svega, ne možeš naći prodavnicu guma da radi. Pa dan pred 1. maj je, spaja se s vikendom, otišlo se ranije s posla. Ni pola vulkanizera nije radilo. I sad, ti bi na put za 1. maj bez rezervnog točka, huh? Eto, imaš pare, hoćeš potrošit, nemaš gdje jer ništa ne radi. I onda počnu kukat kako nema posla; ma ima posla, samo što se niko ne sjeti da se upravo za 1. maj putuje i da je tad promet najveći…

Topli ranički pozdrav s mog radnog mjesta. Ako nemate preča posla, pogledajte ovu stranicu posvećenu totalističkim propagandama 20. stoljeća. Simpa plakati.

Pogledajte i ovo:

• Krivo je more…
• CopyPaste’s Podcast – Ep23 – Dobre stare igre
• CopyPaste’s Podcast – Ep24 – CP’s back!
• Kako napraviti vlastite Internet novine?
• (Ne)sigurnost bežičnih mreža (WiFi / WLAN) na javnim mjestima