Sreća pa nam nisu plin ukinuli (i još par sitnica)

Samo nam još to treba – da plina nema, pa da se ne možemo grijat. Doista ne znam šta bi onda. Smrzavali se, valjda. Navikli smo, uostalom. Obično nas deru ovi naši, a sad se našao i nakav Rus Vladimir, pa hoće i on malo. Kakva je razlika, uostalom, ionako smo vazda donji. Zar je bitno ko jaše?

Zezu na stranu, stvarno je gadno bez grijanja kad su vani upekli minusi. Ishladi se kuća začas, pa se mora zabavljat s kvarcnim grijalicama, uljnim radijatorima, TA pećima i kaloriferima. I klima uređajima, ne zaboravimo i to. Trebalo mi je malo da se sjetim da moja klima zna i grijat. Nije da pruža performanse dedicated grijalice, ali bolje išta nego ništa. I ne krivim je: jedno je ohladit prostoriju na +25°C kad je vani +30°C (5°C razlike), drugo je ugrijat s -7°C na +23°C (30°C razlike). Ali grije, i toplo je (malo se slojevitije obuče), a to je jedino u konačnici bitno.

Pošto su plin zavrnuli cijeloj EU, vjerujem da ova krizna situacija neće duže potrajat. Pa neće Švabo svoju guzicu ledit, kad je platio grijanje. Odvrnut će Vladimir ventile, nije lud da ga Žoze ganja po ovoj zimotinji. Bar se nadam da nije.

Slijedi jedan opći, pravi blogovski post o ničemu i svačemu pomalo. Nisam odavno…

I tako… Odlučih se na pisanje ovog posta dok nenadano & neplanirano izdvajam novac za poskuplje i manje komforno grijanje na struju. Priča se da u Sarajevu već nema kupit električnih grijalica, i da neki prodavači daju samo račune, a grijalice će dostavit – kad dođu. I ljudi kupuju i tako. A do tad, na grijanje kod komšije. I na tuširanje, ako je i bojler plinski.

Mediji samo bruje o kriznoj situaciji, alarmantnom stanju, humanitarnoj katastrofi, svemu izazvanom prestankom dotoka plina. U početku mi je bilo zanimljivo pratit sve to, ali ubrzo su počeli prepisivat jedni od drugih i ponavljat se kao papagaji. Koliko je kubika prešlo preko koje granice, ko kome krade plin, ništa me to ne zanima. Ono bitno, kad će nam opet pustit grijanje, te informacije nema. A to je jedino što me zanima.

Hajd’, bar će se malo osjetit sarajevske zime, ako ništa drugo…

Ima neke romantike u zimi i hladnoj kući, gdje se samo jedna prostorija grije. Svi se okupe oko te jedne peći/grijalice. Cijela familija na okupu. Kao prije 100injak godina (ratne godine ne pikam, ne osjećam ama baš nikakvu nostalgiju za njima). Bit će i više djece za 9 mjeseci. Toplije je pod jorganom, pa kad smo već tu…

Zimotinju na stranu, sad je i sezona ispita. Ja sam se još malo pa riješio tog jada, ali jutros je bio jedan na repertoaru. Sutra još jedan, a mene puca tako poznat osjećaj. Mrsko mi učit i sve smišljam šta bih drugo radio samo da vrijeme prođe. Do čega, pitam se, do ispita? Najbolje se uči poslije nespremljenog ispita – tad me drži grižnja savijest i stranice same lete ispod očiju.

Zima tek što je počela, a ja bih već da je proljeće. Da se ne moraju teglit teške jakne i kaputi, kape, šalovi i rukavice. I da se može putovat… Naravno, može se i sad putovat, ali nekako mi vožnja našim ionako lošim cestama, u zimskim uvjetima ne predstavlja ugođaj. Zato jedva čekam proljeće. Da skoknem malo do mora, ili negdje na zapad. U civilizaciju.

Tako prodlazi još jedno zimsko sarajevsko veče. Rijetki auti i još rijeđi prolaznici na ulici, poledilo pravo.  Ne pada mi na pamet izlazit. Obzirom da mi se ne čitaju IT vijesti (kojih sad zbog CES-a ima u izobilju), ni na netu nema se šta zanimljivo čitat. Pravo melankolično veče…

A u pozadini: Womack & Womack – Teardrops. Baš nekako odgovara raspoloženju & ugođaju…

Btw. ako nekoga zanima eRepublik, bilo bi jako lijepo od njega kad bi se registrirao preko ovog linka (LINK). Njemu/njoj svejedno, a ja imam fajde. Win-win situation, zar ima bolje?

Pogledajte i ovo:

• Krivo je more…
• bhBlog v2.0 – dileme oko procjene kvalitete blogova domaće blogosfere, drugi pokušaj
• Winamp – Media Library backup
• Dan 7. – Surfing IE9
• Amazon Kindle recenzija