Smrt iz dimnjaka, dio drugi
Nemam sreće s dimnjacima ove godine, to je fakat. Evo danas opet. Ne može čovjek ni van otić, pojest sendvič i popit kafu, okirat trebe i s jaranom u miru božjem raspravljat je li dotična “gadna” ili ne.
Vratim se kući i nađem pun stan dima. Već sam kontao da se nije šta zapalilo kod mene, u kuhinji dim kulja iz utičnice. Hajd trči, drž’ ne daj, isključi osigurač za tu utičnicu, zatvori plin, pipaj da se nije zagrijalo. Jok, to iz dimnjaka nekako izlazi.
Otvaraj sve živo, luftiraj, ono guši, štipa za oči, a tek što smrdi. Lijepi selotejpom za pakete oko utičnice, ko da bi zaustavio dim na brzaka, pa gledaj kako selotejp otpada nakon pet minuta, nakav mastan dim bio, pa se još zagrije, ništa ne drži.
Frka – trka, dođoše vatrogasci, kod drugih još gore nego kod mene. Klinci kašlju, majke im bogaraju. Kako i neće, ne znam koji je ovo put ove zime. Džaba ti seljaku objašnjavao da ovo nije spalionica i da ne može svakako smeće ložit, on će opet čitav kontejner sasut u peć.
I tako sad, sjedim u jakni dok ovo tipkam, sa svakim prokletim prozorom otvorenim pokušavajući istjerati prokleti smrad iz kuće. Nabrajam komšiji iz prizemlja i mislim kako ne bi bilo loše neke od današnjih povika pribilježiti za neko od narednih izdanja eminentnog leksikona “Najsočnije mornarske psovke i kletve”.
Pogledajte i ovo:
- Honor Harrington
- Amazon Kindle kupovina iz BiH (Kindle unboxing)
- Dan 13. – Kako produžiti trajanje baterije?
- Winamp – Media Library backup
- Špijuni su među nama – third-party tracking skriven u WordPress pluginu
