Praznik nerada

Prvi maj se uvijek specifično slavio u lijepoj nam našoj BiH. To je dan kada nas novinari vanjskopolitičkih rubrika zasipaju vijestima o protestima nezadovoljnih radnika u zemljama za kojima ovdašnji ljudi žude. Svima je jasno da je tamo negdje kod njih bolje i nije nam jasno zašto se bune kada im je dobro. Mi smo već navikli da nam je loše i u to ime hajmo na Vrelo Bosne da se napijemo i najedemo ćevapa sumnjive kvalitete. Ostavit ćemo hrpu smeća nekim ljudima da to počiste. Ali neka čiste, to im je posao, oni rade i koji klinac imaju slaviti Praznik rada.

.

Dobro se sjećam Prvih majeva u srednjoj školi. Tad niko od nas nije ni zamišljao kako li je to biti radnik. Dogovori za proslavljanje 1. maja trajali su sedmicama. Tražili bi od roditelja dio njihove teško zarađene plate da kupimo jela i pića, i ostavljali ih u kući da se odmore i da pozavršavaju kućne poslove. Što bi oni išli igdje? Oni rade, što bi slavili Praznik rada?

.

I nekako, nikad nisi mogao biti cool ako ne slaviš 1. maj. Moraš negdje otići, moraš negdje pokisnuti pa izgorjeti na suncu, moraš negdje gaziti po blatu i šutati loptu po travnatoj livadi daleko od grada. Moraš svirati gitaru ležeći na staroj deki i moraš piti pivu. Jedino što nisi morao jeste da budeš radnik. To nikako nije cool.

.

Otkad radim, 1. maj više ne slavim. Nemam vremena, umorna sam i nemam nikakvu potrebu da slobodne dane potrošim na trčkaranje po nekoj livadi. Ove godine su me natjerali nezaposleni prijatelji da krenem sa njima na roštiljanje, ali me je kiša spasila. Prije bih se ljutila na kišu, ali ove godine ne. Ove godine mi je svejedno. Ispala sam iz prvomajskog fazona. Postala sam radnik.

Pogledajte i ovo:

• Krivo je more…
• CopyPaste’s Podcast – Ep23 – Dobre stare igre
• bhBlog nagrade 2011 – rezime
• Dan 12. – Binganje
• Game of Thrones u aprilu