One Tree Hill 2, new age rock i još ponešto
Šta je kod umjetničkog djela najbitnije, onako teoretski? Da bi se potpuno i pravilno razumjela poruka koju nosi, treba se poistovjetiti sa situacijom koju prikazuje. Emocionalno proživjeti ono o čemu to djelo govori.
Sigurno pretenciozno zvuči s moje strane kad kažem da se mogu (koliko je prikladno ovdje reći kvalitetno) emotivno poistovjetiti s nečim iz jedne serije. Ipak, treba imati na umu da riječ “serija” ima (nepravedno) loš prizvuk, asocirajući na nekvalitetne latino-američke uratke.
A možda je sve to samo zato što sam nostalgična osoba, a serija me podsjeća na vlastiti život od prije 5-6 godina. Meni OTH izgleda i zvuči kao nešto više od teenagerske serije. Ipak, nagađanja ću ostaviti za sebe.
Ono što me definitvno privuklo OTHu je muzika, pretežno tzv. new age rock koji tvori veliku većinu muzičke podloge. Serija ima i vlastiti soundtrack, što doduše za produkciju ovog nivoa i nije neobično. Vanserijsko je to što su neke od pjesama s tih CDa postale prilično poznate. Ipak, postoji puno više drugih za koje vrijedi ono “nikad čuo/la”. Vrijeme je da rasvjetlim o čemu se radi.
Ukratko, pretežno studijski obrađen rock, s pokojom akustičnom izvedbom (dakle, samo akustična gitara i vokal) i live verzija neke pjesme. Da se razbije monotnija (20ak pjesama na isti kalup), ubacili su i pokoju hip-hip foru. Iznenađujuće: paše.
Devedesetih godina prošlog stoljeća se često moglo čuti: rock je mrtav. E pa nije mrtav, ali u to vrijeme je vrlo vjerojatno bio na aparatima. U svakom slučaju, vratio nam se, u ponešto izmjenjenom izdanju. Moderniziran je i sad je okvalificiran kao “new age rock”, želeći tako u neku ruku distancirati moderne uratke od hitova koji su harali 30ak godina ranije.
Dobro, je l’ iko čuo za The Wreckers? Duo, kod nas je sigurno poznatija Michele Branch koja je bila vokal na Santaninom albumu Shaman. Pjesma The Game Of Love je bila prilično popularna i dugo se vrtila. Za Travis je možda čuo poneko tu i tamo. Kao i za Jet. Ako neka sluša Radio MIR mogao je naletiti na neku od njihovih pjesama. A oni (kao ja recimo) koji streamaju zagrebački Otvoreni radio (Stranice Otvorenog radija) sigurno su bili u prilici čuti mnoge od ovih pjesama. Za Scissor Sisters i Howie Day sam čuo, ali za većinu ostalih, priznajem, donedavno nisam. Eto, sad ne mogu reći da serije ne mogu biti poučne. Popis nekih pjesama koje sam izdvojio po svom ukusu sa oficijelnog i neoficijelnog soundtracka nalazi se u boxu sa strane.
Nekom se može učiniti da su neke od navedenih pjesama previše sladunjave. Ako i jesu, to ne znači da su loše i da ih ne treba poslušat. Konačno, ipak se radi o soundtracku teenagerske serije, ne treba očekivati čuda.
Pogledajte i ovo:
- Winamp – Media Library backup
- CopyPaste’s Podcast – Ep22 – Test-1-2-3
- CopyPaste’s Podcast – Ep24 – CP’s back!
- Novi Game Of Thrones trailer i još ponešto
- Avatar: The Last Airbender
