Neka tamo stara pisma
Zapitam se ponekad nije li stasis box, iliti vremenska kutija, zapravo jako dobra ideja. Pismo samom sebi n godina od sad. Znam da ima ta fora na netu, ali hajd ti znaj svoj e-mail n godina od sad. Isto vrijedi i za dobri/stari snail mail, za tih n godina “ko živ, ko mrtav”…
Neki pišu dnevnik. Svaka im čast: meni mrsko. Još da i na to trošim vrijeme (kog je ionako premalo)? Nema šanse! Osim toga, prelijen sam ja za to. Konačno, i ovo je Not A Blog…
No, ipak, ima načina. Za mene su to stara pisma. Ona koja sam ja pisao, ili koja su pisali meni. Od prije 10ak godina, ili nešto manje. Kad se pretura po ladicama koje se rijetko otvaraju naiđe se na takve stvari.
Ono što me zapanjilo (a time i ponukalo na pisanje ovog posta) je da su mnogi problemi od tad još uvijek itekako aktualni. To me malo zabrinjava, ispade kao da nisam ništa učinio na rješavanju tih problema u zadnjem desetljeću. A znam da jesam, tako da biva još gore, nameće se pitanje moje (ne)sposobnosti kad su ti isti problemi u pitanju. Fakat trgne čovjeka i natjera da se zamisli.
Sreća u nesreći i utjeha u cijeloj priči je da su ti problemi prilično opći. Možda je pravilnije neke od njih nazvati pojavama, fenomenima čak, prije nego problemima. Sjećate se priče iz škole o remek-djelima književnosti, klasicima koji su i nakon xy (što su me krenule ove promjenjive) stoljeća još uvijek aktualni? E, baš ti klasici govore o baš tim tamo nekim problemima koji su uvijek aktualni. To me tješi, jer ako je neki problem bio dovoljno krupan prije parsto godina, u smislu značajan da se o njemu napiše književni klasik, onda i nije toliki bed ako ga ja nisam bio u stanju riješiti za ovih 23,6 i još nešto sitno godina života.
Večeras sa dugogodišnjom prijateljicom uz kafu raspredam o takvim stvarima i još pod dojmom nađenih pisama, padne mi napamet gore elaborirana misao. Naravno, ona ne kuži što želim reći jer je prezauzeta crvenjenjem na račun momaka od stola prekoputa koji ne mogu odvojit pogled s njenog dekoltea (vjerujte mi, s razlogom, doista impresivan dekolte), ali svejedno, moja tvrdnja stoji.
Neki “problemi” su doista aktualni od kolijevke pa do groba. Šta ja znam, žene/muškarci (ovisno o preferenciji), sex, posao… Neke se stvari baš nikad ne mijenjaju. Valjda mirenje sa spoznajom kako se nikad neće saznati sve o ovako općim kategorijama dođe s godinama, sa iskustvom. Malo mi je glupo proživjeti čitav život da bih na kraju shvatio kako se neke stvari nikad i ne mogu naučit/razumjet. Ali tako to ide, valjda.
Na kraju, sjetih se dobrog starog Alberta e=mc2 Einsteina: Želim znati što Bog misli, ostalo su detalji…
Pogledajte i ovo:
- Dan 9. – Igre i Xbox Live
- Dan 0. – Otkud, šta, kako, zašto i čemu sve ovo?
- Winamp – Media Library backup
- Objavljen ‘Ples sa zmajevima’
- Dan 1. – Prvi dojmovi
