Nedjeljno-snježno-jutarnji post

Odavno nisam napisao post o ničemu. Ev’ ga, ide jedan :p

Uvriježenom mišljenju usprkos, sasvim je cool raditi nedjeljom. Pored toga što te niko ne nadzire šta, i da li uopće, radiš, imaš jedinstvenu priliku provesti se gradom u rano nedjeljno jutro (ko bi inače normalan ustajao nedjeljom u 7-8 i išao se vozat po smrznutom gradu?). Nedjelja ujutru je najbolje vrijeme za provozat se. Nema auta, nema gužve, tako da se može doslovno vozit, a ne milit kao obično. A snijegom prekriveno vedro sarajevsko nedjeljno jutro je ipak nešto posebno…

Idila na sve strane.

Zadesio nas je prvi snijeg ove godine. Uz snijeg uvijek idu i zimske radosti, poput struganja leda s auta promrzlim prstima, odmrzavanje istog bar pola sata prije nego što se želi negdje ići, natezanje s brisačima koji su sleđeni i ne brišu kako treba, prozorima i vratima koji se od leda ne mogu otvoriti i sl. Parkinga kojeg ionako ima premalo, sad ima još manje, jer prostor koji je u trenutku padanja snijega bio između auta, sad je pun odleđenih i ponovno zaleđenih (pa tako nekoliko puta) brdašaca leda. O da, obožavam zimu.

Obožavam onaj divni smrad smoga kad otvoriš prozor da malo ‘izluftiraš’ sobu pred spavanje i pustiš ‘svježe have’ unutra. Svakog puta me ponovno očaraju smogom prekriveni dani kad sedmicama sunca ne vidiš. Kako dan ne bi bio sjajan kad počne zapadanjem grumenčića snijega za vrat, milimetarski precizno između šala i kože, sa 10ak metara visoke nadstrešnice?

O, kako samo volim zimu. Kratki dani, kad se smrkne u 4 popodne, čine da Sarajevski noćni život cvjeta (pošto masa raje kući ide zadnjim trajvanom, onim u 12, sad bar može po noći izać u 5-6 i imat čitavih 6 sati noćnog života!). Obožavam se zavući u kafiće, barove i klubove koji su toliko zapušeni da štipa za oči, o plućima da ne govorim. Toliko dima bude, da se ne vidi prst pred okom. Doslovno – tako sam jednom, nehotice, spoznao romatičnu atmosferu ženskog WCa u jednom takvom klubu. Prihvato se vrata, nisam vidio kojih, mislio da su izlazna. Kad ono ženski WC. Srećom, i tamo je bilo toliko zagušljivo da me djevojke nisu ni primjetile… Inače, u takvim situacijama, raja se prepoznaje po šarama jarkih boja (jarkih – da se vide kroz dim i u uvjetima slabe osvjetljenosti) na gas maskama. Srećom, i kod nas će se uskoro uvest zabrana konzumiranja duhanskih proizvoda u zatvorenim prostorima, pa će biti lakše. Samo što će se ista zabrana počet provodit oko 2108…

Zimi je i Nova godina. To je ono kad se ne radi, i mora se dočekivat ponoć, pit kola i jest ruska salata. Mora se slavit i bit dobro raspoložen, jer šta će svijet reć. Cijelu noć možemo provesti vani, na britkom zimskom zraku, skakućući između petardi koje se nonšalantno bacaju kroz prozor bez da se i pogleda ima li koga dole, i rikošeta rafala koji se slavljenički odapinju u noć. Možda te i ne zgazi pijana teta u bijelom Audiju 80 crnih blatobrana i plavih suvozačkih vrata. Ili možemo gledati sjajan novogodišnji TV program. Obožavam novogodišnji TV program. Novu godinu mi čestitatavaju mnogi za koje inače ne bih ni čuo, i to sve po u blokovima od 15 minuta bez pauze. A nakon toga mogu gledat noge, sise i guzove teta sa po 4-5 kila šminke na faci. Svake godine snimam novogodišnji program na kasetu, da mogu ponovit to divno iskustvo par dana prije narednog dočeka. Tako mogu bolje primjetit za koliko je brojeva ova povećala sise, i je li ona skinula celulit s guze.

Zimi se i kiti bor. I stan i svašta nešto. To je ono kad se moram verat po lojtricama i montiravat lampice na prozor. Naravno, uvijek probam lampice prije nego ih stavim na bor ili prozor. Ali one uvijek uspiju ne radit kad ih jednom stavim i naštimam da fino izgledaju. I onda opet moram žonglirat dok ne nađem onu koja nema kontakt. Divna su to iskustva, o da…

I kako onda zima i ne bi bila najljepše doba godine?

Pogledajte i ovo:

• Krivo je more…
• Winamp – Media Library backup
• Novi Game Of Thrones trailer i još ponešto
• Život u zemlji seljaka
• Premijera Game of Thrones 17. aprila