My netbook & me

Danas je punih mjesec dana kako sam još jedan ponosan vlasnik netbook kompjutera. Ako ima onih koji još ne znaju, netbook je u posljednje vrijeme ultra-popularan oblik prijenosnog osobnog računala, notebooka, ili kod nas bolje znanog kao laptopa. Najsažetije rečeno, radi se o jako malim, lakim, performansama i ergonomijom skromnim, ali zato vrlo štedljivim (daleko bolja autonomija nego kod većine prosječnih laptopa) i izuzetno praktičnim hepecima atraktivne cijene. Nakon mjesec dana druženja s mojim Lenovom IdeaPad S10e, evo par utisaka pretočenih u blog post.

Malo, slatko, jako praktično. Cool i prilično beskorisno ako se često ne putuje, ovo bi bilo moje iskustvo s netbookom u posljednjih mjesec dana. Za kompjuter je prilično jeftina stvarka, ali kao igračka prilično skupa. Najjeftiniji Lenovo IdeaPad S10e u Sarajevu našao sam u prodavnici BBS-a, u Kranjčevićevoj ulici.  BBS je i inače zastupnik Lenova za BiH, tako da mislim da se jeftinije od njihovih 685 KM za bijeli (jači) model teško može naći. Crni model je nešto jeftiniji, ne znam da između njega i bijelog mimo cijene i boje ima više razlika mimo kapacitetnije baterije u bijelom modelu.

Zašto Lenovo? Već godinama radim s Lenovo / IBM mašinama i jako sam zadovoljan kvalitetom. Osim toga, Lenovo / IBM je nadaleko poznat po svojoj ThinkPad liniji laptopa koja je sigurno jedna od najboljih u svijetu, ako ne i najbolja. Dakle, proizvođač ima bogatog iskustva s prijenosnim kompjuterima, i teško da će napravit neko totalno smeće. Ipak, najvažnije od svega, mališa mi se svidio, izgledom, ergonomijom (dobar osjećaj pod prstima), a i cijenom je bio pristupačan.

Netbooka ili netbook-like kompjutera je bilo i prije, no tek su zadnjih godina doživjeli pravi procvat kao podvrsta laptopa. Tek kad je Asus pred koji godinu izbacio svoj prvi Eee PC koji je postigao zavidan uspjeh na tržištu (čak i ovakvom, recesijskom), toliki da je Eee donedavno bio sinonim za netbook, netbook se uspio probiti do većeg broja korisnika. Kovanicu netbook progurao je Intel zajedno sa svojom Atom platformom (zapravo, Atom je procesor, ne znam je li i platforma), čini mi se upravo zato da bi drugim proizvođačima pomogao da se uguraju na tržište uz Asusov Eee i tako proširio vlastito tržište.

Ono što je za neke možda pomalo neobično kod netbooka – ispod haube su svi oni skoro pa isti. Mada Intel žestoko dominira i kad su regularni laptopi u pitanju, kod netbooka ta dominacija lagano teži 100%. Sve se svodi na jedan od par dostupnih modela Intel Atom procesora, odgovarajuće matične ploče i chipseta (opet Intel), na koji su ugurani mrežni adapteri (žični i bežični – opet uglavnom Intel), video kartica (pogađate, opet Intel) i još poneka džidža, ovisno o proizvođaču. Ukratko, razlike u konfiguracijama su prilično male, i uređaji se ističu mahom izgledom, ergonomijom i kerefekama koje proizvođači još ubace na Intelovu osnovu. To su obično čitači memorijskih kartica, mikrofon i kamera, SS i HD diskovi (HD je hard disk, klasična magnetna memorijska jedinica, SD je solid state disk, elektronička memorija bez pokretnih mehaničkih dijelova, vrlo brza i relativno skupa, pogodna za ugradnju u prijenosnike), oko 1 GB RAMa, bluetooth… Dijele različit softver uz svoje modele, neki se odlučuju za Linux, neki za Windows. Uglavnom, dobili ste predstavu o čemu se radi.

Srce i duša svega je Intlov Atom procesor. To je mali, slatki, jednojezgreni x86 hepek. Malo troši, i to mu je uz kompatibilnost s x86 instrukcijskim skupom (čitaj, vrti Windows i sve pripadajuće programe) glavna osobina. Autonomija je jedna od glavnih stvari kod netbooka, i vremena od oko 5 i više sati rada na baterije nisu neobična, a za to je dobrim dijelom zaslužan upravo Atom procesor i pripadajuća matična ploča s odgovarajućim chipsetom (mada i driveri igraju veliku, često previđenu, ulogu). Ta veća autonomija se plaća performansama, tako da prosječan netbook neće biti ni približno ‘brz’ kao stolno računalo, a počesto ni kao većina laptopa. Jednostavno, nisu pravljeni za brzinu.

Naravno, kućno korištrenje ovakvog tipa kompjutera ima smisla samo ako imate router i/ili  wireless access point, tako da niste žicom ograničeni na kretanje po stanu, avliji, bašči, terasi…

Za šta su onda namijenjeni? Pa, nemojte očekivat čuda. Ne zovu se džaba netbook. Mogu poslužiti za surfanje internetom, mail, tipkanje, rad u nekim osnovnim uredskim aplikacijama, ali sve je to prilično neudobno i nezgrapno, zbog malog monitora (oko 10¨). No upravo u tome i jeste štos, ovaj kompjuter je mal i lagan, veličinom manji od A4 teke, i kao takav je pravo prijenosno računalo. Može ga se pod ruku, može u torbu i neće odvalit rame. Mnogi laptopi, pogotovo oni nešto snažniji, tim se ne mogu pohvalit. A ionako gdje god se ide s laptopom, mora se nosit i ciglica zvana adapter, u slučaju da baterije izdahnu u kritičnom trenutku. Elem, netbook nagovještava novo doba, u kojem će dominirati famozni cloud computing i gdje će sve biti na Internetu. Web aplikacije, net storage, bla bla… Šta je reć, jedna od popularnijih Linux distribucija namijenjenih netbook kompjuterima je gOS, tj. Google OS, a to dovoljno govori.

Koliki su procvat netbook kompjuteri doživjeli u svijetu, najbolje ilustrira Microsoftov potez da uz svaki netbook dijeli Windows XP Home skoro pa džaba. U početku su netbook kompjuteri bili gotovo isključivo Linux mašine, jer ko je bio lud dati gotovo pola cijene samog kompjutera za OS licencu (lako nama gdje su prozori 5 mara na tezgi). Ali kada su se počeli prodavati u ogromnim količinama, Microsoft je skontao da je vrag odnio šalu i da bi se veliki broj malih, kućnih korisnika mogao navući na Linux, pa je počeo dijelit Windowse budzašto.

Netbook je pun kompromisa, no sve skupa je uklopljeno jako dobro. Od tako malog uređaja ne mogu se ni očekivati čuda, i upravo zbog toga čitav koncept funkcionira. Na njemu se neće napisat doktorska disertacija, niti će se igrat super-wow igre. Ali na njemu se može pogledat šta se dešava na facebooku, pročitat mail, natipkat kratak odgovor. Može se ponijeti gdjegod, veličinom i težinom ne smeta. Nije ni nešto strašno skup (relativno uzevši, iz prosječne zapadnjačke perspektive), tako da i ako se razbije / crkne / ukrade, nije neka velika šteta. Savršeno je pozicioniran između full-scale laptopa i smartphone uređaja tipa iPhone. Jednostavno, ljudi žele male, praktične i prenosive kompjutere, koji pritom ni ne koštaju puno, a baš ovih par atributa ukratko opisuje netbook. Mnogima kupovina ultra prijenosnika jednako ultra visoke cijene jednostavno je neprihvatljiva avantura, obzirom da performanse bliske ‘punom’ kompjuteru na putu jednostavno ne trebaju, i mislim da je upravo zbog ovoga netbook koncept polučio tako fantastičan uspjeh zadnjih godina.

Moj Lenovo je došao s predinstaliranim (dakle, licenciran) Windowsima XP Home, koje sam odmah uklonio i montirao Linux Ubuntu Netbook Remix. Ubuntu mi je već godinama omiljena Linux distribucija za svakodnevni rad, a Netbook Remix je verzija koja je interfaceom i aplikacijama uključenim u početni paket odlično prilagođena netbook kompjuterima. Interface je krupan, ikone i font pozamašni, tako da se dobro vidi i na sitnom monitoru, za razliku od Windowsa. Netbook nije zamišljen kao jedini kompjuter u kući, već kao priručno, pomoćno, zamjensko, prenosivo računalo. Za mene je to konkretno kompjuter br. 4 (pored glavnog desktop kompjutera, imam još jedan na poslu, pa laptop i jedan testni server, tako da netbook izađe 4.), moći ću preživjet i bez Windows aplikacija na trenutak. A ako nešto baš zatreba, uvijek su tu upotrebljive Linux alternative. Osim toga, nauči se nešto novo na drugom OSu.

Moje iskustvo? Jako neudoban kompjuter za rad. Ali u svakom drugom pogledu fantastičan za ono za šta je namijenjen. Napokon mogu pisati zavaljen u fotelju, s nogama na stolu / tabureu. Mogu stavit kompjuter pod ruku i na doručak u svoj omiljen sendwich bar koji nudi i wi-fi. Jutarnja kafa, dobra klopa i redovna džir po portalima i blogovima, e to je prava stvar. Laptop mi čitav stol zauzme, pa ne mogu sendviči stat, a i rame mi odvali do kuće. Da ne govorim o tome što ne mogu s njim nigdje dalje, jer ko bi ga teglio. Netbook još nekako i mogu ponijet sa sobom gdje god da krenem. OK, ovo je malo nategnuta izjava, ali mnogo bliža istini nego kad je laptop u pitanju.

Da se razumijemo, mjesta za poboljšanje ima, i dosta toga si je potrebno prilagodit, od web browsera pa na dalje, no na to smo već navikli – ista priča sa svakim novim kompjuterom, treba vremena dok se sve ne narihta onako kako volimo i kako smo navikli. Kod netbooka posla ovo kastmizacije ima nešto više, obzirom na vrlo ograničen radni prostor uvjetovan malim monitorom, zatim nije dovoljno samo nabacati često korištene stvari na disk, mjesta baš i nema u izobilju, treba pomno birati i optimizirati zahtjeve. Ako ste kao ja, ovo daje jednu posebnu draž cijeloj priči, no nekima može biti i gnjavaža. Osim toga, čim se pojavi više kompjutera u igri, javlja se i vječiti problem sinkronizacije postavki, bookmarka i podataka među njima, no sve je to danas prilično elegantno rješivo. No treba i to znat kako, što predstavlja još jedan dosadni posao na održavanju…

Je li mi žao love? Nimalo, uz svoj netbook se odlično zabavljam, guštam i da se opet nađem u dilemi kupiti ili ne kupiti, opet bih odabrao isto.

Pogledajte i ovo:

• 5 stvari za siguran Internet – 2. dio
• Špijuni su među nama – third-party tracking skriven u WordPress pluginu
• Sigurnosni propusti – to update or not to update?
• Password managers – LastPass
• Kradljivci šifri