Moj MMO svijet
Sjećam se vremena kad su se kompjuterske igre još uvijek zvale video igricama. Današnji mastodonti koji nam kradu vrijeme sigurno su sve samo ne igrice, a ne ograničavaju se više ni samo na video doživljaj. Moderne igre igraču pružaju potpuni audio-vizualni doživljaj, a slijedeći sveprisutnu sošl pomamu i filozofiju da je zanimljivije igrati sa prijateljima, sve se više orijentiraju na multiplayer sadržaj.

World of Warcraft
U cijeloj toj priči vodeći je tzv. MMO žanr (Massive Multiplayer Online), igre za koje je potrebna stalna Internet konekcija i u kojima istovremeno sudjeluju desetine hiljada igrača. Svjetovi takvih igara su ogromni; i iako nije baš da se hiljade gužvaju na istom mjestu u igri, ideja je da se igra u grupama, manjim ili većim. Mada nikako prvi MMO, Blizzardov World of Warcraft pokrenuo je pomamu i postao standard kako bi MMORPG (Massive Multiplayer Online Role Playing Game – žanr MMO) trebao funkcionirati. Ovakve igre igraju se godinama: sadržaja rijetko ponestane jer ciklus razvoja i unaprjeđenja igre se nikad ne završava; dok igrači istražuju trenutni sadržaj, razvojni tim vrijedno radi na pripremi novog i na otklanjanju uočenih propusta u tekućem.
Puno se toga može reći o načinu na koji MMO igre funkcioniraju, ima tu puno toga dobrog (odlična zabava), ali i lošeg (ovisnost). Nemam namjeru ovdje previše raspredati o tome, jedan tekst nikako ne bi bio dovoljan da pokrije sve što bi trebalo spomenuti, fokusirati ću se na same igre, moje dojmove i atmosferu u njima; i to samo one koje s kojima imam iskustva iz prve ruke. No, neke stvari se ipak moraju spomenuti.
Da, MMO nudi jedan potpuno novi nivo zabave s kojim se singleplayer igre mogu teško nositi. Jednostavno, daleko je zanimljivije igrati igru u društvu prijatelja. Obzirom da je logistički teško organizirati igranje više ljudi na fizički istoj lokaciji na duže staze, MMO koji igrače povezuje Internetom je idealno rješenje – zajedno mogu igrati osobe koje žive na suprotnim krajevima planete. Nekada su nam kompanjoni osobe koje smo upoznali baš kroz igru, a nekada su to prijatelji s kojima se i inače družimo. Ako se igri pristupi relaksirano i želi se zabaviti, MMO je najnaj stvar u svijetu igara. Na žalost, ima i ona loša strana. MMO znaju biti jako zarazni i stvoriti ovisnost. Osobno, ta priča o ovisnosti mi je prilično glupa, mada donekle shvatljiva (tu vam je stvar ista kao i s drogom: ne krivite drogu zbog postojanja ovisnosti, već one koji se drogiraju…). Ima i onih koji MMO shvaćaju preozbiljno i stvari uzimaju previše k srcu, tada nastaju nezaboravni trenuci kao što je ovaj (mada generalno simpatičan, ako ste u MMO fazonu i poznajete specifičnu terminologiju, video će vam biti posebno legendaran):
Iako vjerujem da su priče o ovisnosti koje MMO igre izazivaju istinite, jednako tako vjerujem da su protagonisti takvih priča osobe ionako sklone belaju: da nisu postale ovisne o MMOu, postale bi ovisne o nečemu petom-desetom. Cijela situacija više svjedoči kvaliteti MMO naslova nego bilo čemu drugom. Ako se igri pristupi kao – igri, i igra se u potrazi za zabavom i relaksacijom (i isključivo u slobodno vrijeme), ne vidim kako bi ikakvi problemi vezani za MMO mogli nastati. Previše igrati bilo šta, MMO ili ne, ionako nikako nije dobro.

Age of Conan
Da odmah raščistimo još jednu stvar: igranje MMO igara se plaća. Zbog specifične arhitekture igre (da bi se igralo, svi igrači se spajaju na zajednički server kojim upravlja izdavač igre), piraterije nema. Zapravo, samu igru obično možete slobodno downloadati sa stranica izdavača i umnožavati do mile volje – bez korisničkog računa na njihovim serverima ionako nema igranja. Možda ćete čuti da postoje piratski serveri za ovaj ili onaj naslov, istina je, postoji i to. Međutim, zbog konstantnog razvoja igre, ali i količine rada i truda koji razvijatelji igre svakodnevno ulažu u održavanje, vrlo brzo se ustanovi da nivo usluge, time i zabave, koji piratske serveri nude nije ni blizu pravoj stvari. Jednostavno, to nije ista igra, iskustva se znatno razlikuju. Postoje i tzv. free to play igre, MMO naslovi koje se može igrati potpuno besplatno. Ono potpuno treba uzeti s rezervom, uglavnom se to potpuno svodi na potpuno do određene granice, nakon koje je potrebno isukati lovu ako se želi igrati dalje. Bilo da se radi o znatnim bonusima za platiše, bonuse koji one koji igraju za džabaka stavljaju u neravnopravan položaj, ili je za pristup nekim naprednijim sadržajima igre potrebno platiti. Kako god okrenete, ako želite igrati MMO morati ćete platiti prije ili kasnije (pod igrati mislim na igrati na duže staze).
Mada je free to play (F2P) opcija odličan način za testiranje igre, u mnogim slučajevima se svodi na prošireni trial koji može potrajati i mjesecima dok se ne dosegne pay wall. Ako vas nakon par mjeseci igranja igra dovoljno privuče da je zaželite igrati i dalje, tih par desetaka maraka mjesečno možda i nije puno za broj sati koji provedete zabavljajući se u virtualnom svijetu. Vrijedi li? Pretpostavljam da ovisi o naslovu, ali kada pogledate malo prosječan MMO, koliko je rada, vremena i truda u njega uloženo, mislim da je cijena i više nego na mjestu. S druge strane, ovisi koliko ćete vremena provoditi igrajući tu igru koju plaćate. Ukoliko ste kao ja i na MMO trošite po par sati svakih par dana (idealna relaksacija za navečer, pred spavanje), kad podvučete crtu i vidite koliko vremena mjesečno trošite na MMO, mislim da je izdatak opravdan. Više se para zna dati i na stvari koje se daleko manje koriste…
Lord Of The Rings Online

Lord of the Rings Online
LOTRO igram već neko vrijemo. Kao veliki obožavatelj Tolkienova lika i djela, LOTRO sam zaigrao još u otvorenoj beta fazi (ima tome 4-5 godina), kada se moglo igrati potpuno besplatno. Kasnije mi je bilo skupo, a i da sam želio nije bilo baš trivijalno doći do igre iz BiH. No prije nekih godinu i pol sam shvatio da se situacija promijenila, zaigrao sam demo i ostao navučen (tako to obično hoda u MMO svijetu), i još uvijek sam tu. Obzirom da je prije cca pola godine LOTRO prešao na F2P režim naplate (koncept je prilično kompliciran, tako da se neću baviti detaljima, dovoljno je reći da se ne mora plaćati pretplata i da se ne mora kupiti sav sadržaj, već samo dijelovi koji igrača zanimaju, a i to se ne mora raditi odjednom), korisnička baza se dramatično povećala.
LOTRO svijet je ništa drugo već Tolkienov Middle-earth prikazan kroz mehaniku Turbineove igre. Sva poznata mjesta i likovi su tu (možete prošetati ispod krošanja Loriena, zaviriti u Elrondovu knjižnicu i istražiti sve prolaze Bagg Enda), a radnja igre se naslanja na radnju knjiga. Bolje reći, odvija se paralelno radnji knjiga: igrač nikad neće doći u situaciju da pomogne Frodu i nosi prsten, ali ima situacija kad treba pomoći družini. Zamesti tragove njihova prolaska kroz divljinu, obračunati se sa pticama-špijunima prije nego dojave Sarumanu da su vidjele nositelja prstena i slično. Čak postoji i quest u kom (istina neuspješno) lovimo Golluma. Priča, i svijet igre općenito, vjerni su svemu onome navedenom u knjigama (ne samo u Gospodaru prstenova, već i u Hobbitu, Silmarillionu i drugim Tolkienovim djelima). Interakcija sa poznatim likovima je česta, ali ako želite igrati kao Aragorn, žao mi je, ovo nije igra za vas.
Kao i svijet svakog MMOa, svijet LOTROa je OGROMAN. Ako sam dobro prebrojao, trenutno broji 26 većih zona prepunih sadržaja i još nebrojeno manjih površina. Ono što me posebno privuklo igri, pored dosljednosti knjigama, je činjenica da je LOTRO apsolutno prelijepa igra. Naravno, bude tu pećina i jazbina zla koje treba istrijebiti (nekako se pretpostavlja da su ovakva mjesta ružna i odbojna), ali igra vas vodi ispod krošanja velikih šuma, da gazate po opalom lišću, jašete preko pitoresknih polja, zaleđene tundre pa sve do obala kristalno bistrog jezera (pogledajte galeriju izdvojenih slika iz igre, by yours truly).
Impressions from Shire
Impressions from Shire
Vista of Weathertop
Lord of the Rings Online – klasičan MMO u klasično fantasy svijetu
Annuminas
In Angmar
Witch-king’s tower in Angmar
Gollum’s cave
Doors of Durin, Lord of Moria
On the throne of Durin
The Endless Stair
Relaxing next to dwarven forges
LOTRO svijet je prepun detalja koje su razvijatelji ostavili za nas igrače da ih pronađemo. Igra obiluje raznim mehanizmima za trošenje vremena (navodim samo nekolicinu), pored uobičajenih izvršavanja zadataka, tu su još i djela (deeds) čije izvršavanje daje posebne bonuse, skupljanje materijala i od njih pravljenje raznih predmeta koji se kasnije mogu koristiti, uređivanje i održavanje vlastite kuće (idealno mjesto za izlaganje brojnih trofeja koji se nakupe godinama igranja), čak se može i pecati! Kad se ovako napiše zvuči pomalo luckasto, ali ima nešto u tome kada se zapuca u Hobbiton, sjedne kraj rječice i zabaci udica u miru ljetnog popodneva. Dakako da ima pametnijih stvari na koje se može trošiti vrijeme, ali eto, ima i to.

Lord of the Rings Online
Sad bi trebalo reći ponešto o rasama, klasama i mehanizmima igre, ali to mi nije namjera (za takvo nešto nemam vremena ni mjesta). Želim samo prenijeti općenitu atmosferu, a za to je presudna igračka zajednica. Za razliku od drugih MMOova koje sam degustirao posljednjih par godina, LOTRO ima daleko najzreliju zajednicu. U chatu regije u kojoj se nalazite nećete naići na flame wars, nema l33t govora i svi se općenito ponašaju vrlo zrelo i kulturno. Ako se kakav hajvan i pojavi, bude vrlo brzo doveden u red od strane starijih i iskusnijih igrača. Nije ni čudo, dobar dio igrača koje sam upoznao kroz igru imaju djecu mojih godina. Daleko od toga da je LOTRO igra za stare prdonje, ali zajednica je općenito ozbiljna i zrela. Što ne znači da se ne može dobro zabaviti, baš naprotiv! Još jedna jako bitna stvar za atmosferu je činjenica da vas niko od drugih igrača ne može napasti dok se igrate – Player Vs. Player (PvP) igra u LOTROu je vrlo ograničena i svodi se na jednu posebnu zonu gdje je jedino dozvoljena (tamo možete igrati i kao – ork).
NAPOMENA: Obratite pažnju da postoje američka i europska verzija LOTROa. Sadržajem su identične, samo su serveri različiti (a u Europi je moguće dobiti i klijent lokaliziran na njemački ili francuski). Na kraju se svodi na to kome plaćate, ali obzirom da su serveri različiti, bolje je odlučiti se za europske obzirom da su zbog vremenske razlike američki uglavnom pusti kada se mi Europljani laćamo virtualnog mača.
Star Trek Online

Star Trek Online
Za razliku od LOTROa koji je relativno sazrela igra (mada se i dalje nesmanjenom žestinom usavršava i proširuje), STO je dosta frižak naslov. Kao takav ima puno nedorečenosti, a ljetos dok sam vrijeme kratio uz STO nerijetko sam znao naletjeti na pokoji iritantan bug. Možda sam razmažen nivoom kvalitete i dorađenosti na koju sam navikao uz LOTRO, ali STO mi nikako nije sjeo. Koliko god da sam fan Star Treka i mada je očito da se razvijatelji STOa istinski trude, meni je igra odavala dojam nedovršenosti. Npr. iako sam igrao sve skupa par mjeseci (istina, ništa intenzivno), crafting sistem mi je bio i ostao misterija. Učinio mi se previše kompliciran naspram mršave nagrade koju je nudio. Onda, tu je borba. Još i nekako što je repetetivna, takva je u velikoj većini (valjda svim) igrama – odredi se tzv. rotacija skillova ovisno o situaciji i onda se vrti, ali ta repetetivnost mi se u STOu učinila posebno peglativnom. Skillova je relativno malo, a i to malo se dijeli na one koji se koriste pri upravljanju brodovima (cool dio igre) i away missions (bezze dio igre) i koji se, prirodno, ne mogu koristiti u obje situacije. To dovodi do toga da je rotacija jako kratka, samim tim izuzetno dosadna, pogotovo kad se bori protiv veće grupe neprijatelja. Nikad završit…
S druge strane, tu je onaj nezanemarivi WOW efekt koji je prisutan i u LOTROu. Moći džirati vlastiti Enterprise je ipak nešto posebno. Kao kapetan, birate vlastitu posadu, i ako vam je baš gušt, za prvog oficira možete postaviti iritantno sposobnu, ali istovremeno vrlo seksi Vulkanku. Ili Betazoida. Ili nešto peto-deseto. Kako rastete vi, raste i posada zajedno s vama, što vještinama, što brojem. A i admirali postaju sve velikodušniji kad su brodovi u pitanju, kapetanu je na raspolaganju uvijek par različitih klasa svemirskih zujalica. Svaka ima svoje pro et contra, tako da priprema za misiju ima utjecaja koliko i sama makljaža u njenoj provedbi. Još kad od jarana Ferengija nabavite super-extra prototip fejzera…
Kao i LOTRO, i STO pribjegava kontroliranom PvP rješenju.
Ali, sve u svemu, mlako, i zato sam ga i prestao igrati. Opet, nije da sam nešto puno igrao, ovo je samo moj dojam. Igra je definitivno cool, ali ostavlja dojam nedorađenosti i nakon nekog vremena, kada se dođe do grinda karakterističnog za svaki MMO i cool faktor se izliže, malo je toga što igrača tjera naprijed. Ipak, mislim da ću dati još jednu šansu STOu, za koju godinu, dok malo sazri. Još ako riješe vrlo iritirajući spor odziv interfejsa…
EVE Online
Posljednji u nizu MMO žderača vremena s kojim sam se iole više družio je EVE Online. Oko ove igre trenutno čeprkam, sve skupa možda 10ak dana, tako da je još ne poznajem dovoljno podrobno da bih pisao o njoj s ikakvim autoritetom, ali neki dojmovi se već formiraju.

EVE Online
EVE je najstarija od tri spomenute igre, na tržištu je recimo koliko i WoW. Dakle, vrlo zreo svijet i platforma, dorađen interfejs i do perfekcije ispoliran doživljaj igranja. Kao i STO, i radnja EVE se odvija u svemiru, ali dok se LOTRO i STO oslanjaju na veliku hit-priču s milionima fanova koji gutaju sve što ima veze s njima omiljenom fantazijom, EVE ima svoju vlastitu priču koja daje kontekst svijetu u kom se igramo. Uglavnom, svodi se na to da u utopia-went-awry dijelu svemira džiramo brodiće. Pitanje je zašto bismo vozili svemirski brod između tačke A i B je prilično složeno kad je EVE u pitanju, jer opcija je doista bezbroj. Možda želite rudariti asteroide, od te rude praviti nove brodove i oružja, istraživati nove tehnologije, prevoziti teret od A do B, što za sebe (prevoz za vlastite potrebe?) što za druge na osnovu ugovora, ili možda ganjati pirate (igrače koji pljačkaju ove što prevoze teret). Ili se i sami odmetnuti u pirate? Moguće je sve ovo, i mnogo toga između, i još more stvari koje nisam naveo. Vjerovatno još pet puta toliko stvari za koje nikad nisam čuo.
Možda je to do dizajna interfejsa, ali EVE mi se čini kao pomalo turobno mjesto. Nema tu cvijeća, drveća, jata ptica u letu, vodenica na potočiću i leptirova kao u LOTROu. EVE je ledeno bespuće svemira s ponekom usamljenom gargantuanskom svemirskom stanicom, sve je crno, tamno, sivo i hladno. Međutim, EVE je na svoj način vizualno dopadljiv, i meni je zapravo vrlo opuštajuće krstariti među zvijezdama. Koliko god to poetično zvučalo, za početnike je EVE agresivno i neprijateljsko mjesto, s puno PvPa, što nije loše za promjenu. Nije loše imati malo izazova s vremena na vrijeme.
Za razliku od LOTROa, a donekle i STOa, EVE nema fiksnu priču koju morate manje ili više pratiti da bi napredovali kroz igru. To je živ svijet čiji razvoj diktira zajednica igrača koliko i razvijatelji. Ekonomija je živa i turbulentna stvar, cijenom caruju ponuda i potražnja, stoga je možda baš unosno tegliti rakete s jednog kraja galaksije (gdje su jeftine) na drugi (gdje su skupe).

EVE Online
EVE ima mnogo fićura, proširenja i dodataka koje LOTRO i STO nemaju, kao što je npr. API koji dozvoljava pristup određenim podacima o vašem liku i van igre. Ovakve i slične stvari omogućavaju razvitak bogate i velike zajednice igrača, a zajednica EVE Online je upravo takva.
Jedna od najčešćih zamjerki ide na račun kompliciranosti igre. EVE je svakako JAKO komplicirana igra, što samo po sebi ne mora biti loše (ima nas koji volimo takve igre, izazov nam je savladati ih), ali loše je kada je sistem uvođenja igrača u igru relativno loše riješen. Ovo je nedavno unaprijeđeno, ali EVE i dalje novim igračima djeluje konfuznije nego što bi smio.
Sviđa li mi se? Da budem iskren, još nisam odlučio, tek sam relativno nedavno počeo igrati koliko mi to vrijeme dopusti. Za sada sam još uvijek zaintrigiran naizgled beskrajnim mogućnostima koje igra nudi, ali se ne vidim kao igrač EVE Online na duže staze. Radi se o igri koja u mnogočemu odskače od WoW kalupa, svoja je bila i ostala, a o njenoj kvaliteti dovoljno govori činjenica da je još uvijek tu s nama, nakon toliko godina na prezasićenom MMO tržištu.
Pogledajte i ovo:
- Leksikon MMO terminologije
- World of Tanks
- Dan 9. – Igre i Xbox Live
- Command & Conquer Red Alert na Windows 7 (64 bit)
- CopyPaste’s Podcast – Ep23 – Dobre stare igre




















[...] This post was mentioned on Twitter by CopyPaste, CopyPaste. CopyPaste said: [BLOG] O mom iskustvu s MMO igrama: http://t.co/4GFJe3m #blogpost #igre [...]
[...] koji je u posljednje vrijeme počeo prevladavati na blogu, prije nekoliko mjeseci objavio sam post Moj MMO svijet u kom sam gejmerskom dijelu čitatelja (i svima koji se tako češljaju) pokušao dočarati kako to [...]
[...] Nisam imao pretjeranog talenta za strane jezike, i mada sam prilično truda ulagao u njihovo savlađivanje rezultati nikad nisu bili na nivou koji sam želio. Onda sam se jednog dana aprila 2000. s mamom igrom slučaja zatekao u dobro snabdjevenoj knjižari i pritom naletio na Silmarillion, u originalu dakako (čini mi se da prijevoda tada još nije ni bilo). Mama je knjigu kupila, a sinovljev se engleski nakon tuceta uzastopnih iščitavanja drastično poboljšao. Jer nije se radilo samo o Silmarillionu, bilo je tu još puno drugih knjiga koje još nisu bile prevedene (mnoge nisu ni dan-danas), a naprosto sam ih morao pročitati. No od tada je prošlo podosta godina. Načitao sam se knjiga, nagledao se filmova (ponosan sam vlasnik originalnih CDa produženog izdanja sva tri filma), naigrao sam se i igara. [...]
[...] ali i igrača međusobno. O MMOima sam već pisao u par navrata (ako vas zanimaju igre, preporučam Moj MMO svijet), a ovaj post ću iskoristiti da se taksativno pozabavim žargonom koji se razvio među igračima [...]