Macross

Nije lako biti dijete osamdesetih. Može bit  (a i pravo je vjerovatno) da sam tad bio, ono baš full skroz, klinac, pa mi je sve još bilo novo, zanimljivo i primjećivao sam mnogo više stvari oko sebe, ono na što se danas obično i ne obazirem. Navika je prokleta stvar. Tad još nije bilo super šarenih i realističnih video igara i klinci su morali maštati da bi se zabavili. Za sebe smo gradili čitave svjetove, često se zapitam koliko to današnji klinci rade. Oni imaju svjetove već stvorene, samo trebaju uskočiti u njih i živjeti žestoko skriptiranu akciju. Moja generacija je jedna od posljednjih koje su to još morale raditi same.

Star Trek, Star Wars, Transformers, Robotech, sve sami vrhunski sci-fi. Upijali smo te svjetove mašte, svjetove za nas neograničenih mogućnosti. Bili smo kapetani svemirskih brodova, borili se svjetlosnim mačevima i letjeli u transformirajućim avionima. Za nas su postavljali samo okvir, davali nam ideju, zadavali temu, ostalo smo radili mi sami. Pretpostavljam da je upravo zato naučna fantastika (po meni) doživjela svoj vrhunac 80ih.

Prije gotovo četiri godine (4!) u jendom od svojih prvih blog postova pisao sam o Robotechu. Ovaj put posvetit ću se originalu, japanskoj animi Macrossu. Na prvi pogled zaključi se da se radi o animiranom (crtanom) filmu (tehnički: seriji), što odmah asocira na sadržaj za djecu. Ovaj posljednji zaključak baš i ne stoji, japanski anime počesto je namjenjena tinejdžerima, pa čak i odraslima. Kao i animirani filmovi usotalom, sadržajem često jesu, ali ne moraju biti, prilagođeni djeci. Macross spada u tu neku tinejdžersku kategoriju.

Anime je za Japan specifična škola, ili stil, animiranog filma. Puno elemenata duguje mangi, karakterističnoj japanskoj školi stripa. Anime karakteriza prepoznatljiv vizuelni stil: krupne oči, izduženi udovi, prenaglašeni izrazi lica itd. Tipični primjeri anima poznatih kod nas zadnjih godina su Pokemon i Dragonball Z. Anime i manga snažno su utjecali i na zapadnjačke animirane filmove i stripove, stoga preporučam Wikipedia stranice ova dva pojma, prilično je zanimljivo.

Macross sam gledao kao klinac, u sklopu Robotecha, i to je bio i ostao jedan od mojih najdražih ‘crtanih’. Prije rata ga je u dva navrata prenosila TV Sa (na žalost, samo prvih 20 epizoda Macross sage), a sinkronizaciju je napravila TV Novi Sad, inače poznata po odličnim crtanim. Negdje pred rat sam otkrio videoteku koja je imala sve epizode na kasetama, na svakoj kaseti po dvije. S nestrpljenjem sam iščekivao svaki petak, kad bi me starci vodili u videoteku, da posudim dvije nove kasete. Nije se moglo uzimati više ili češće, moralo se učit. Rat me presjekao negdje oko polovine serije.

Kad sam prije 7 godina uvodio tada još prilično skupi broadband Internet, jedan od glavnih razloga bio je download Macrossa i Robotecha. Tad nije bilo flat rate opcija, free zona i sličnog, i limiti su bili prilično skromni. Trebalo mi je nekih 6 mjeseci dok sam skupio sve epizode Robotecha. Ti DVDi se sada čuvaju iza sedam brava, najveće blago moje DVD kolekcije, rame uz rame Star Wars DVDa sa svih šest filmova.

Radnja? Rat čovječanstva protiv vanzemaljaca. Više ratova (u svakoj sagi po jedan). Ratova u kojima uglavnom pušimo, ali se na kraju izvučemo. Možda i to doprinosi privlačnosti? U animiranim serijama obično ljudi gaze male zelene, ovdje veeeeliki zeleni gaze ljude. Uglavnom

Međutim, rat s vanzemaljcima, to je ono što se vidi na prvi pogled. To je za klince. Prava priča je, zapravo, prilično zrela. Kao što i priliči punokrvnoj animi, ima tu i ljubavnih trokuta, i gubitka, i boli, i ljubomore. Filozofskih monologa. Zapravo, obrađuju se jako zrele teme kojih se ne dohvaćaju ni brojni holivudski hitovi. Upravo je ova prikrivena ozbiljnost ono što Macrossu daje dugovječnost i svježinu. Kao pravi evergreen, uvijek je aktuelan.

Ništa ne može sakriti činjenicu da je serija sada već prilično stara. Neke pretpostavke se uzimaju zdravo za gotovo, recimo da će 2000. kompjuteri biti svemoćni i jako pametni. Možda su to tada i bili, sa gledišta 1985., ali sada je takvo nešto smiješno. Simpa je gledati stari sci-fi.

Jako volim Robotech. Ne zato što me podsjeća na djetinjstvo, već zato što je super animirana serija. I danas ga mogu pogledat tu i tamo (samo Macross doduše, ostalo je bezze). I zvučna podloga je sjajna, poredeći sa konkurentskim animama iz tog vremena. Harmony Gold (producentska kuća koja stoji iza svega) izdala je i soundtrack: vrlo slušljivo.

Danas nam kronično nedostaje dobrog SFa. Osamdesetih smo bili preplavljeni. Možda nije loše ponekad se vratit 20ak godina unazad i probrati ponešto provjereno dobro. Robotech? Zašto da ne!

Slični postovi:

• Dekadencija: gdje su nestali oni dani?
• Blog Action Day: Klajmt ćejnđ
• CopyPaste’s Podcast – Ep23 – Dobre stare igre
• Crk’o bojler
• Avatar