Krivo je more…

Nije more krivo za bilo šta, ali tako ‘ide’ pjesma, pa mi se učinilo
zgodno kao naslov.

Ima nešto čudno očaravajuće u stihijsko-čoporativnom odlasku na godišnji
odmor. Kao prvo, ide se ljeti, kad su najveće vrućine i uvjeti za put
znaju biti i bolji. A kao drugo, ide se na more. Moram priznati da nikad
nisam razumio toliki afinitet za pljackanjem u slanoj vodi i cvarenjem
na hrpi kamenja dok opekline od sunca ne postanu ljubičaste. Jeste
opuštajuće (bar do stadija opeklina), priznajem, ali ima još mali milion
načina da se provede tih desetak dragocjenih dana odmora.

Kod nas je ‘ići na more’ sinonim za ‘ići na godišnji odmor’, dok je prva
premisa o kojoj se i ne raspravlja (sasvim opravdana) ideja da se za
godišnji odmor putuje negdje van grada. Logična stvar, treba otići
negdje, malo promijeniti klimu i sredinu, vidjeti svijeta, odmaći se od
svakodnevice i bar na koji dan od tekućih problema. Ali pobogu, zašto
baš na more?

Ima tu tradicije. Godinama je vrijedilo ono ‘plavi Jadran se talasa,
odmara radnička se klasa’, ali bar danas imamo izbora gdje ići (ako se
ima love, dakako). Nedokučivo mi je zašto se na more krene ‘naveče, kad
zahladi i ne bude gužve’ kad, naravno, tako razmišlja većina ljudi i baš
su tad najveće kolone. Valjda to tako mora biti kod nas gdje je sve još
uvijek prava ho-ruk država…

No dobro, dođe se i do tog mora (sve vrijeme mislim na ono provjereno,
Jadransko), i šta onda? Moram reći da sam se ove godine prijatno
iznenadio kad je ponuda sadržaja u pitanju. Sve mi se čini da ne spadam
u kategoriju zahtjevnih turista jer sve što želim je (prvo, osnovno i
najvažnije) dobro se naspavat, dobro jesti, pročitat u miru, hladu i
tišini kakvu finu knjigu, a pomogućnosti se i propisno izbrčkati.
Dakako, poželjno je da me za vrijeme odmora ne maltretira mobitel,
valjda zato je većinu vremena isključen. Em je jeftinije (no roaming),
em tišina brate… I to je to, nisam neki veliki ljubitelj mora u smislu
slane plave vode, tako da baš i nemam običaj provoditi sate i dane u
njemu, ali malo sunčanja nije na odmet. Naglasak je na ‘malo’, čim
upekne sunce, počne pržit i postane neugodno trudim se nestati s plaže.
Čemu upropastiti odmor opeklinama od sunca, nisam toliki pacijent da
svima moram pokazati ‘kako sam pocrnio’ kad se vratim.

Ipak, daleko mi je najveći gušt ujutru sjesti u kakav pismen kafić uz
more (po mogućnosti da se osjeti miris mora i borova), pismen u smislu
da ima kulturne konobare i da znaju napravit kafu, i u miru pošteno
zasluženog godišnjeg pročitati lokalne novine. Zašto lokalne? Zato što
me vijesti od doma ne zanimaju, pa otputovao sam da se njima ne bih
bavio (ako je baš nešto važno, pročut će se, osim toga, loše vijesti se
brzo šire), zato preferiram lokalne vijesti (iz neizostavne pomilsi tipa
‘a vidi ti sranja i u njih’). Pa onda malo šetanja, po mogućnosti uz
more (nema smisla verat se po brdima, to mogu i doma – istina da je
pogled na more dojmljiv, ali prijatnije je uz vodu), negdje gdje ima
borova. Ništa ne upotpunjuje morski ugođaj kao miris borovine. Bilo bi
lijepo tuda se džirat biciklom, ali je peglancija tražit / posudit /
iznajmit bicikl, da ne govorimo o teglenju svog od doma (ionako je
totalno smeće, neću se još brukat).

Noćni život, e to je već neka druga priča. Ako ćemo pravo, jadranska
obala nikad nije bila pretjerano poznata po ludim noćnim provodima. Ima,
može se naći, ali nije baš pretjerano rasprostranjeno. Ako dođeš s
ekipom, možeš se zatvorit u sobu ili izać na terasu, sjest negdje uz
more ili šta već, i napit se k’o stoka i odmah ti je dobro, ali ako se
želiš družit s kolegama turistima i/ili lokalcima, priča je ponešto
drukčija. Sve valjda ovisi šta tražiš, a pretpostavljam da se tako traži
lokacija gdje ćeš na ljetovanje. Ako si za ludi noćni provod, idi na Pag
(Zrće?) ili u Primošten (Aurora?) ili Vodice (jel tamo dođe ona
Hacienda?) ili gdje već ima gdje za izać’ noću. Ako si za ‘obiteljski’
provod, odgovarat će ti većina drugih lokacija. Fin restorančić s
impresivnim pogledom na more naći ćeš u skoro pa svakom gradiću na
obali, još ako znaju uredit prostor i oplemenit odgovarajućom muzikom
(sposobnost kuhara je posebna kategorija), može se provesti vrlo
opuštajućih par trenutaka (sati) na takvom mjestu. Prije par dana me u
jendom graadiću baš prijatno iznenadio duo koji na gitarama sviraju Dire
Straits. I to vrlo dobro, moram priznat, dođe ti da malo staneš i samo
stojiš i slušaš, onaj ko tako dobro ‘skida’ Knopflera sigurno je
zaslužio bar toliko. Pouzdan pokazatelj kvalitete ugođaja je nešto
iskusnija (čitaj starija) ekipa gostiju, takvi sigurno neće trošiti
svoje dragocjeno vrijeme koje bi inače utrošili na jelo, pilo i spavalo
na nekog klinca koji jedva prebire po žicama. Takvi pravi mali slučajno
otkriveni dragulji uljepšaju provedeno vrijeme na obali i prosto mi
navuku osmijeh na lice. Slatko, malo, zavučeno (nije na udaru – nema
gužve), super muzika, odlična atmosfera… bolje ne ide. U svakom
slučaju stoput bolje nego Stavros (on je, pretpostavljam već svima na
vrh glave, na moru ne možeš konzervu otvorit da ne naletiš na njegov
koncert).

Šta uopće očekivati od dolaska na more? Odmor, pretpostavljam, ali
odmarati se možemo bilo gdje, samo treba znati kako se prepustiti
ugođaju. Svako ima svoj način, trudim se progurati svoj i maksimalno
iskoristiti ovih par dana na obali za odmak od kolotečine i svakodnevice
koja me čeka doma. I onda se čeka pravi trenutak da se krene na put ka
kontinentu, trenutak kad će vrijeme biti dobro, neće biti nevremena, a
ni prevruće i kad, lafo, neće biti gužve. Naravno, i ovaj put će svi
misliti isto…

Slijedi povratak u stvarnost.

Izvorno objavljeno na CopyPaste’s Corner putem email , uvezeno sa http://copypaste.posterous.com/krivo-je-more