Kako PR vlada svijetom

…ili gdje je nestalo pravo novinarstvo…

Sveprisutni ‘PR’ (to bi bilo ono ‘piar‘) u principu znači public relations, iliti odnosi s javnošću. Kada se za nekog (užasno nepravilno, ali jednako užasno popularno) kaže da je piar, ne misli se da je on/ona odnos s javnošću, zapravo se želi reći da je to osoba zadužena za odnose s javnošću. Glasnogovornik ili PR agent, ako se već mora koristit PR buzzword.

Ako je vam je kao meni piara na vrh glave i živcira vas nothing to see here stav, ovo je tekst za vas. U njemu ću se osvrnuti na praksu PR agencija, ali i ustaljeno nasjedanje širih narodnih masa na ono šta nam se servira pod nos.

Da odmah razjasnimo jednu stvar: PR nije isto što i marketing, mada im se odgovornosti/djelovanje počesto znaju preklapati, zaduženja PR i marketing odjela u pravilu su različita. Nisam stručan kad su ove djelatnosti u pitanju, stoga neću napiati ništa više, ukoliko vas zanimaju pojedinosti probajte zaguglati. Blogova na ovu temu ima kao gljiva poslije kiše.

Posao PRa, onako ugrubo uzevši, je njegovanje odnosa s javnošću. Posljedično, PR osobama od posebnog interesa su novinari, jer su novinari oni koji stvaraju sadržaj koji naposlijetku konzumiraju mase. Drugim riječima, ako PR želi plasirati priču za koju želi da bude široko primljena, učinit će to putem medija. Logično. Time se stvara veza između PRa i novinara, tj. PR novinaru proslijeđuje informacije. I novinar ih objavljuje, tako to otprilike ide.

Na žalost, u ovoj priči previđena je jedna činjenica, na još veću žalost, izuzetno bitna. PR radi za nekog, i zastupa interese svog poslodavca, a ne nužno interese javnosti. Čak i kad PR govori istinu, to je istina gledana sa stanovišta koje njemu odgovara. To ne mora ni biti kompletna istina, posao PRa je da manipulira percipcijom javnosti u svoju korist, tj. korist svog poslodavca. S druge strane, posao novinara je (tj. bar bi trebao biti) istražiti činjenice i obznaniti pravu istinu (o da, istina može biti više), istinu sagledanu sa svih umiješanih strana, a sve to u interesu javnosti. Neću ulaziti u raspravo koliko novinari čiji rad se financira reklamnim sadržajem u njihovim medijima uopće mogu djelovati u interesu javnosti.

Ono što meni jako smeta je što novinari sve više i više naprosto prepisuju materijal koji su dobili od PRa i objavljuju ga kao vijest. Ono što je u tom materijalu dovoljno zanimljivo da se nađe u njihovom mediju možda i jeste ono što definiramo kao ‘vijest’, ali ne mora nužno biti i istina. Bar ne potpuna, jer (kvalitetno) istraživanje (istinitosti) PR materijala, kamoli širenje istrage često izostane. Ne kažem da se baš sve mora ili uopće može istražiti, ali vazda se može bar malo zaguglat pa vidjet šta se još priča. Kad još kad uzmemo u obzir koliko naši prosječni mediji prepisuju jedni od drugih, a pogotovo koliko prepisuju od agencija, situacija postaje tim gora. Konzument vijesti vrlo često nema ni predstavu da je cijela priča potekla iz neke PR kuhinje. Mediji se svode na agregatore agencijskih vijesti i PR materijala, a istraživačko novinarstvo polako ali sigurno zamire. Nije ni čudo što u svijetu nestaje toliki broj medijskih kuća: gubi se individualnost pa preživljavaju samo veliki.

Koliko je opasan ležeran odnos medija prema PR kućama kojima je cilj manipulacija percepcijom javnosti najbolje pokazuju primjeri ‘preko bare’. Svi se još uvijek dobro sjećamo frke oko iračkog oružja za masovno uništenje. Čini mi se da su na kraju pronašli samo par buradi pesticida zakopanih u pustinji… Tu je i prvi Zaljevski rat i poznata priča o iračkim vojnicima i bebama u inkubatorima u kuvajtskim bolnicama ispričana pred odborom američkog Kongresa. A tek ova još uvijek aktualna budalaština s ‘krađom’ prototipa novog modela iPhonea (nešto nije ukradeno sve dok se krađa ne prijavi policiji!). Primjera je bezbroj, stoga, keep an open mind. Ne vjerujte svemu što vam se u medijima servira.

Trebali bismo težiti idealu američkog senatora Daniela Patricka Moynihana: “Everyone is entitled to his own opinion, but not his own facts” (Svako ima pravo na vlastito mišljenje, ali ne i na svoje činjenice). Na žalost, današnji mediji su još jako taleko od idealnih.

Pogledajte i ovo:

• Facebook Notes RSS Import fail
• Život u zemlji seljaka
• FireSheep i Session Hijacking – kad ti ovce spale farmu
• Crk’o bojler
• Krivo je more…