Kako napraviti vlastite Internet novine?

newspaper by dweinberger

Kaže se da u državama na brdovitom Balkanu vrijedi da je broj nogometnih izbornika jednak broju stanovnika. Isto vrijedi i za broj predsjednika vlada, načelnika općina, predsjednika kućnih savjeta, urednika novinskih izdanja itd. Da nas slušaju reprezentacija ne bi vazda zijanila u baražu, država bi imala vladu (op.aut. u trenutku kada sam počeo pisati ovaj post, negdje početkom decembra, država nije imala vladu i izgledalo je kao da je neće ni imati u dogledno vrijeme), a u novinama bi se imalo šta čitati. Kad našu mudrost, sposobnost i talent ne znaju cijeniti u offline svijetu, onda je tu bar Internet gdje možemo bez problema ispoljiti svu raskoš vlastitog talenta, dokopati se diktature kakve virtualne države, selektorske klupe ili uredničke stolice, fotelje, olovke, markera, makaza…

Šalu na stranu, sigurno se svima vama koji ovo čitate, baš kao i meni, nakon listanja dnevnih tiskovina znalo desiti da pomislite “kako se stvarno nema šta pročitati u ovim novinama”. Jednostavno, nakon petnaestak minuta – pola sata listanja po tih i do pedesetak listova zbog kojih je zaplatio omanji šumarak, shvatite da ste uz naslovnicu pročitali možda članak-dva-tri, a ostale samo informativno ‘preletili’. Mnoge stvari vas naprosto ne zanimaju.

Slično vrijedi i na Internetu. Mada niko pri zdravoj pameti neće izjaviti “kako se stvarno nema šta pročitati na ovom Internetu”, tužna je činjenica da njim vlada more šuma (khm, smeća, khm) u kome je nimalo trivijalno izdvojiti ono što nas zanima. Tako da je situacija zapravo vrlo slična offline svijetu: imamo masu portala (i blogova i čega sve ne) na dohvat prstiju, ali na prvom imaju dva članka koja nas zanimaju, na drugom možda jedan, na trećem nijedan, na četvrtom opet jedan itd.. Baš kao što rijetko ko ima vremena prelistavati deset različitih dnevnih novina, rijetko ko ima vremena detaljno browsati kroz deset različitih web portala (ili blogova ili čega sve ne).

I opet smo na istom. Dakako, moramo uzeti u obzir da je naprosto nemoguće da se svima svidi sve, pa je onda prava umjetnost izbalansirati sadržaj tako da se nađe za svakog po nešto. Upravo je zadnja fraza glavni razlog zašto u moru sadržaja pronalazimo malo toga zanimljivog; fol je u tome da svi nalazimo po nešto. Problem je u ciljanju širih narodnih masa, šarolikih interesa, i ne samo da ne osuđujem urednike novina u kojima ne mogu naći tri teksta da valja, već im se iskreno divim što sam pronašao i toliko.

Što ne znači da neću pokušati napraviti vlastite Internet novine koje će biti zanimljive ne samo meni, već svima koji dijele iole veći dio mojih interesa, hobija i ukusa, i koji će se obradovati bar polovici sadržaja.

Agregacija

Za potrebe ovog teksta agregaciju možemo definirati kao sažimanje ili preusmjeravanje više ulaza u jedan izlaz. Primjer agregacije su mediji: da ne bi morali slušati šta priča mnogo ljudi (mnogo ulaza), mi slušamo samo šta pričaju na radiju (jedan izlaz). Ili npr. portal koji iz mase agencijskih vijesti agregira ono za šta misli da je njegovim posjetiteljima zanimljivo, itd.

Kada se priča o novinama na Internetu najčešće se misli na portale. No zašto se ograničiti samo na njih? Sav sadržaj na Internetu je u neku ruku ravnopravan, i tehnički gledano, članak objavljen na portalu, blogu ili bilo gdje drugo samo je još jedna web stranica. Dakle, kada je baratanje sadržajem u pitanju, sve se može trpati u isti koš.

U više navrata sam pisao o jednoj vrlo, vrlo praktičnoj Internet tehnologiji, RSSu. Sam aktivno koristim mogućnosti koje mi nude RSS kanali i to je primarni način na koji pratim more dragih mi blogova. O mogućnostima automatizacije prikupljanja sadržaja, time i njegovog agregiranja, već sam pisao u par navrata (Blog i RSS).

Na internetu su posljednjih godina popularne usluge koje agregiraju ulaze koje im preporučimo, počevši od Twitter streamova, ali i RSS kanala. Zgodan primjer bio bi vrlo inovativni paper.li koji me svaki put iznova uspije prijatno iznenaditi nekom novom džidžom. Cilj ovakvih alata je vještačku inteligenciju kakvom crnom magijom naučiti da iz mora šuma / smeća izdvoji i istakne baš ono što nas zanima. Već pogađate, koliko god to ovako na ekranu atraktivno izgledalo kad se čita, u praksi stvari ne hodaju baš tako bajno, pogotovo kad je procjena tekstova na algoritmu stranim jezicima u pitanju. Još neko vrijeme oslanjati ćemo se na dobru-staru-provjerenu metodu urednika koji ‘ručno’ i ‘pješke’ biraju sadržaj za nas. Igrom slučaja, već neko vrijeme eksperimentiram alatom koji me stavlja u tu ulogu, a ime mu je scoop.it.

Scoop.it

CopyPaste's web digest

Scoop.it, suprotno talijanskoj vezi koju sugerira domena, je zapravo alat galskih korijena (tj. imena autora zvuče mi francuski). Njegova ideja je vrlo jednostavna: dok se šećete webom, nailazite na zanimljive stranice koje želite podijeliti sa drugima. Vrlo jednostavno možete ih dodati na scoop.it koji će ih onda prezentirati u formi web-novina. Trivijalno, zar ne?

Sadržaj možete dodavati u više odvojenih tema vezanih za svoj korisnički račun (npr. infektologija, astrofizika i tržište vrijednosnih papira). Scoop.it, suprotno onome što mu ime sugerira, nije namijenjen potpunom ‘đonjenju’ sadržaja, već linkanju na izvornike. Navodi se citat, po mogućnosti i kakva ilustracija, a izvor ne samo da se linka, već se i posebno navodi i ističe, tako da o nekom kršenju autorskih prava nema govora – scoop.it ne radi ništa što već ne rade Google i drugari. Mogućnosti uređivanja su dosta ograničene, no ovom alatu ionako nije namjena stvaranje, već agregiranja sadržaja, i za te potrebe su sasvim adekvatne. Kao i obično, moguće je mijenjati boje podloge, teksta i sl.

Što se tiče izbora sadržaja, moguća su dva pristupa. Prvi je da se bira iz preporuka koje nam daje sam scoop.it, a zapravo se radi o sadržaju koji su po netu već skupili drugi korisnici servisa. Preporuke rade na osnovi tagova – moguće je odabrati koji vas tagovi zanimaju i scoop.it će vam preporučivati sadržaj koji su drugi korisnici tagovali na odgovarajući način.

Drugi način biranja sadržaja je ono što me najviše privuklo u cijeloj priči. Princip je prilično jednostavan: dok surfate, kada naiđete na zanimljiv tekst, kliknete na dugme, otvori se prozorčić u kom možete urediti naslov, citat, odabrati sliku i tag, još jedan klik i to je to, imate novi članak u svojim web novinama. Kada spomenuh dugme nisam mislio na neki browser plugin ili slično, već na bookmarklet. Radi se o JavaScript kodu koji dodajemo kao bookmark / favorite. Otvaranje tog bookmarka s kodom dok smo na nekoj stranici pomenuti kod izvršava, što nam daje pristup maloprije pomenutom prozorčići u kom se uređuju jednostavne opcije dodavanja. Stvar je neovisna o browser platformi, tako da jednako dobro radi i u Internet Exploreru, Firefoxu, Operi, Chromeu, Safariju…

Čini mi se da već spominjani paper.li odnedavno radi sličnu stvar.

CopyPaste’s wed digest

Da ne duljim, pogledajte kako izgledaju moje web novine: CopyPaste’s web digest – najbolje od weba po mom izboru. Preporučenih članaka nema mnogo, kao i uvijek, naglasak stavljam na kvalitetu, a ne brojnost. Svakako preporučujem da držite moj web digest na oku: ako volite što i ja, tamo ćete redovno nalaziti zanimljive tekstove s regionalnih i stranih blogova, portala i čega sve ne.

Savršena prilika da vidimo kako se snalazim u ulozi urednika i koliko će ljudi reći “kako se stvarno nema šta pročitati u tim Copyevim novinama”.

Pogledajte i ovo:

• bhBlog.net – bosanskohercegovački blog direktorij
• Facebook Notes RSS Import fail
• CopyPaste’s Podcast – Ep24 – CP’s back!
• Kako mi je ukralo tekst
• 5 stvari za siguran Internet – 1. dio