iSuckers
Ne volim prepisivat, pogotovo ne na blogu. Međutim, uvijek ima ono ali… Naletio sam u BUGu na vrlo zanimljivu kolumnu Ivana Podnara. Zove se Ispovijed i Suckera. Vrlo zanimljiv tekst. Zato ću ga i prepričat.
Uglavnom, svi smo čuli za iPhone? Nova Appleova igračka, malo mobilni telefon, malo PDA, malo mp3 player ala iPod. Fora stvar, ništa TOLIKO posebno, ali fora. Bottom line: šminka teške kategorije. I skupo do bola. Elem, iz vedra neba, ničim izazvan, izvjesni čiko s bradom i u crnoj dolčeviti obznanio je da će iPhone pojeftiniti za 200$.
Stvar sama po sebi je hvale vrijedan potez, međutim, šta je sa svima onima koji su poletjeli dočepati se nove igračke što prije i pritom ostali rukava kraćih za tih 200$? A svi znamo kakvi su Ameri. I guzice će dat, al’ para neće. Odmah se digla frka do neba, čak su i fanatično odani Appleovi korisnici počeli valjati drvlje i kamenje na Jobsa&Co. Kao da je ove briga, ali svejedno, ljudima očito nije milo kad neko pravi budale od njih.
Tako smo došli do termina iSucker. A onih 200$, to su prozvali early adopter tax, ili još gore sucker tax. Možda nije toliko ni do novca, koliko do srama. Sad se tim iSuckerima smije ko stigne. I to s pravom. Na kraju je Apple popustio, i svim iSuckerima dao, pazi sad, bon u vrijednosti 100$ za kupovinu u Appleovim prodavnicama. Bolje išta nego ništa, ali sucker je sucker, makar i sa prefiksom i.
Kako god okreneš, život je skup. Moraš plaćat račune za ovo, račune za ono. Struja, voda, plin, smeće. Odnedavno i Internet. I sve ti je to OK, mora se plaćat. Navikli smo. A sad nam je tu i gadget cost, stalni izdatak za kojekakve kerefeke, mobitele, ručna računala, mp3 svirače, digitalne fotoaparate i inu bratiju. O da, da ne zaboravim laptope. Istina da danas laptopi sve više zamjenjuju desktope, ali njihova namjena je primarno da budu drugi kompjuter u kući. Problem je što svi ti uređaju jako, jako brzo zastarijevaju, a u trenutku nabavke su neopravdano (bolesno) skupi.
Ciklusi izlaska novih modela postaju sve kraći i kraći. Ako kupite novi mobitel, budite sigurni da će se njegov nasljednik na tržištu pojaviti za najviše pola godine. A onda vrijednost vašeg uređaja drastično pada, što je u biti normalno. Slična situacija je i s automobilima. Međutim, normalno je automobile koristiti i nakon pojave novih modela, dok sa potrošačkom elektronikom to nije slučaj. Niko ne ohrabruje korištenje 3 godine starog mobitela.
Ameri, poduzetni kakvi već jesi, na ovakve spravice primijenili zakone TCO (total cost of ownership – ukupna cijena posjedovanja). Kada sam zbrojio koliko to u biti na mjesec plaćam za samo posjedovanje neke tehnološke igračkice, došlo mi zlo. Pogotovo kad pomislim da se mnoge od njih već odavno nalaze u najdonjoj ladici s natpisom ‘Uspomene’.
Hoće li neko od sada čekati da cijena padne da bi kupio najnoviji hit gadget? Ne, jer kupovina takvih stvari više je emocionalnog karaktera, naposljetku, nisu li to svojevrsne igračke za velike? S druge strane, čemu ispitivanje tržišta i određivanje cijena prije izlaska na tržište, kad se to, poput Applea, može učiniti besramno javno?
Puno pitanja, premalo odgovora. Samo mi je jedna stvar potpuno jasna: svi smo mi iSuckers.
Pogledajte i ovo:
- CopyPaste’s Podcast – Ep24 – CP’s back!
- Sigurnosni propusti – to update or not to update?
- Život u zemlji seljaka
- Crk’o bojler
- Kako PR vlada svijetom
