Inglorious Basterds
Novi Tarantinov film učinio mi se kao odlična prilika da posjetim prvo sarajevsko multipleks kino, Cinema City. Subota navečer, 23:30, kino dvorana dobro popunjena. Je li moguće da se i u ovom gradu stvari mijenjaju? Hoće li i kod nas postati normalno izaći van oko 22, skoknuti do kina pa poslije filma dalje?
Kao što ću u nasatvku i obrazložiti: ne, nije. Kod nas je grad i dalje pust već dobrano prije ponoći i kad izađeš na jedan od prometnijih gradskih trgova oko 2, što bi jedan moj prijatelj rekao, nema ni pasa. Kafići poluprazni, niđe žive duše. Istina da je lila prva propisna kišurina ovog ljeta, i da je Ramazan, ali ipak, subota je. Prosto za nepovjerovat koliko grad može biti avetinjski prazan u udarnom terminu. Kad se samo sjetim kako je bilo prije 10ak dana, dok je festival žario i palio, sušta suprotnost. Valjda se raja zasitila festivalskog noćnog života, vrijeme je za povratak u tmurnu (i po svemu sudeći pustu) svakodnevicu.
Međutim, da se vratim temi. Kino ko kino od mene dobija prolaznu ocjenu. Zapravo, vrlo dobru ocjenu, ako ćemo biti korektni. 3 omanje i 2 ‘nako’ velike dvorane, taman za nas Sarajlije koji baš i nismo poznati po masovnim odlascimo u kino (mimo festivala, a i tad su glavni gastarbajteri na odmoru i stranci). Fino uređeno, šareno, imaš sve što ti treba pri ruci. WC koji radi. Dobre stolice s hepecima gdje se može zabit sok i kokice. Prodavnica soka i kokica. Preslane kokice za 2 ili 3 KM (ovisno o veličini), dabogda im kući onako slanu hranu servirali. Ekstra mnogo prostora za noge, velika razlika u visini među redovima tako da nije problem ako i neki visoki sjedne ispred. Uglavnom, može se udobno zavalit i uživat u filmu prikazanom relativno suvremenom tehnologijom (hoću reći, moderna kvaliteta zvuka i slike, može i bolje, ali i ovo je vrlo dobro). Najveća zamjerka kinu za mene je neusklađenost stvarnog programa s onim objavljenim na web stranicama kina. Ništa strašno, ali nije baš fino kad se na netu informiraš, i kad dođeš na lice mjesta izađe nešto drugo. Vidim da su se u međuvremenu korigirali, ali u subotu im je jedan termin projekcije falio, a drugi je žurio 15 minuta.
Eh, a film? Inglorious Basterds (kod nas prevedeno kao Prokletnici)? Mene film i nije nešto pretjerano oduševio, možda sam od Tarantina očekivao malo više, no nikako se ne može reći da je film loš, baš naprotiv. Prijateljima s kojima sam ga gledao se navodno prilično svidio. U svakom slučaju, nikog nije ostavio ravnodušnim.
Kako sam već napisao u komentaru na Eniacov post na ovu temu, film je svojevrstan omaž trash filmovima ’80.-ih. Obzirom na glumačku ekipu i sve ostalo u filmu, produkcija sigurno nije bila jeftina, ali opet je namjerno ostavljen dojam kao da jeste. Ovo definitivno nije film koji će postati klasik, nema poruku, nema ni neku radnju. Sve je tarantinovski iscjepkano, puno se vremeno posvećuje na šuplju filozofiju sve dok gledalac ne zaboravi šta je bilo prije početka monologa (npr. scena gdje SS pukovnik pije mlijeko, puši lulu i pita prestravljenog domaćina bi li štakora ponudio tim istim ukusnim mlijekom).
Meni je film onako, ništa posebno. Ne pretjerano zanimljiv, mada ima svojih momenata. Glumačka ekipa je prepuna top holivudskih imena koja pored toga što su slavna znaju i glumiti. Brad Pitt je odlično odglumio pravog pravcatog američkog južnjaka kaubujskog mentaliteta (I want me scalps - naglasak za 5!), scene u kojima glumi talijanskog kaskadera su među najboljim u filmu (arivederči!). Christoph Waltz je ostvario vjerojatnu najbolju ulogu u filmu, glumeći SS pukovnika, lovca na Židove. Izopačena uglađenost i inteligencija, dočarao ih je perfektno. Ono što mi se nakon glume daleko najviše svidjelo je nepredvidivost, radnja uvijek dobiva potpuno nepredvidive zaokrete. A i napokon je neko ubio Hitlera. Muzika kao i uvijek: prva liga.
Ono što mi se ne sviđa je puno digresije koja filmu ionako loše stoji, puno filozofije, previše je iscjepkana priča. Rijetko kad je dozvoljeno da se radnja razvije i da se par događaja naniže jedan za drugim. Kraj filma sam dočekao s pomiješanim osjećajima, i dalje očekujući da se nešto napokon desi.
Pogledajte i ovo:
Fora je da sam i ja sav tako iscepkan i na 100 razlicitih strana, nekako nepovezan i nedovrsen tako da je to verovatno i razlog zasto se meni svidja, ne volim plain story, dosta mi ih je :D
Hehe, a i nek je malo iscjepkano, onako, čisto za promjenu :D