Hasta la Vista…
…reče u nekom filmu od prije 20ak godine izvjesni guverner jedne od američkih saveznih država. A sada softverski gigant iz Redmonda na tržište izbacuje novi operativni sustav (za prijatelje, OS -> ako poznajete nekog studenta druge godine sarajevskog ETFa sa odsjeka RI, i želite ga zaplašiti, slobodno upotrijebite tu magičnu skraćenicu) koji se odaziva na ime identično trećoj riječi naslova.
Za one koji se smatraju administratorima, developerima, it professionalsima ili jednostavno power userima (znam, i ja mrzim tonu engleskog na svakom ćošku, ali ekvivalentni izrazi nikako da zažive i u nas) ovo je vijest, i vrlo vjerojatno posao, godine, a i šire. Ja sam prvi zaboravio kako je to imati instalirano više verzija Windowsa odjednom na istom kompu, ili više verzija u jednoj lokalnoj mreži. Banalnosti tipa kako je to iz starijeg OSa dijeliti printer kojemu se treba pristupati preko mreže i s kompa na kojem je novija inačica. Bit će posla. A treba naučit i programirat za Vistu. Još nisam ni XP savladao kako treba.
No, kako se moj “profesionalni” život prethodnih 6 (a sigurno i narednih isto toliko) mjeseci vrti oko gorepomenute Viste, revnosno sam pratio kojekakve MicrosoftovePRove (ili je ispravno reći PRe??), tj. izjave za javnost u kojemu se opisuju karatekristike novog OSa, i u kojima marketing revnosno vitoperi informacije koje mu inžinjering dostavlja. Da ne zamaram ovdje tehnikalijama, fokusirat ću se na jedan novitet koji ima više veze za psihom čovjeka nego sa software developmentom.
Ljudi se boje nepoznatog i podosta se upravo zbog toga opiru promjenama. Kako je informatika grana ljudske djelatnosti koja je postala sinonim za brze promjene i neprestane nadogradnje, upravo se oni koji se smatraju informatičarima često sreću s tim opiranjem promjenama. Uvijek krenem od sebe: “Zašto bih nešto mijenjao kad i ovo što imam sasvim dobro radi?”
Ima tu za i protiv, kao i uvijek. No, uvijek završava na onome da su promjene neizbježne i da se kad-tad mora prijeći na novu verziju nekog proizvoda. Tako će biti i s novim operativnim sustavom za naše drage limeno-silicijske kante. I baš je tu izuzetno zanimljivo pratiti kako se ljudi zakopite i ne daju se mać, i kako ih marketing proizvođača nagovara na promjene.
Ono što prvo upada u oči kod svakog OSa je svakako GUI (o da, ima tu puno skraćenica, ovo je graphic user interface, iliti sučelje na hrvatskom). To je ono u šta se gleda sve vrijeme i po čemu se klika itd. Vista (sad će zlonamjernici reći, po uzoru na Appleov MacOS X Aqua) uvodi Aero GUI sustav koji se oslanja na pozamašnu snagu modernih grafičkih kartica (doista, dajemo tolike pare i koristimo samo pri igranju?? dobro su se i sjetili, bilo je krajnje vrijeme). Lijepo izgleda, sjajno radi, puno je kul fićera, ali to je uglavnom to.
No, kad su korisnici čuli da će se sučelje mijenjati (i vidjevši beta verzije novog Officea kome se sučelje radikalno izmijenilo), digla se pozamašna larma i prašina kontra promijena. “Neću ja to, ja to ne znam, to ne valja…” I šta je Microsoft učinio?
“Nije to tako, ljudi, prijatelji, to je dobro. Ništa se u biti ne mijenja, sve ostaje isto, samo je sad ljepše…” Ali džaba, tvrdoglav je korisnik kao španska mazga. I onda je ekipa u Redmondu skužila pravu spiku: “Novo sučelje povećat će vašu produktivnost!” I gle čuda, dreka se stišala.
Jer, kao, s novim sučeljem ćemo radit bolje i brže. Na kraju, samo mi jedna stvar nije jasna: kakve veze prozirni staklasti prozori imaju s produktivnošću, molim lijepo? Zar ću s izblijedjelim okvirima prozora pisati bolje i zanimljivije postove na blogu?
Microsoft kaže da hoću. Ostaje da se vidi… Ipak se čini da je marketing odjel iz Redmonda rekao upravo ono što je raja htjela čuti.
Pogledajte i ovo:
- Kako PR vlada svijetom
- Facebook Notes RSS Import fail
- Krivo je more…
- Crk’o bojler
- Život u zemlji seljaka
