Gledam ja Zagreb, gleda Zagreb mene, gledamo se mi tako…
Put autom (taljenje za benzin), smještaj u hotelu (ko zna kako, nije skupo), klopa na grebu kod rodbine i prijatelja. 6 dana, sjajan odmor. Sve u svemu, nije tako skupo kako se može činiti na prvi pogled. Svaki student koji drži do sebe, može (a i trebao bi) priuštiti si ovako nešto.
Vidio sam puno prijatelja iz nekog prošlog života, upoznao kamaru novih ljudi. Sretao na ulici ljude koje nisam sretao dok sam živio u Zg i svaki dan prolazio tim ulicama. Vidio sam ljude koje nisam vidio 5-6 godina i više. Kad sam počeo sretati ljude koji su inače iz Sa, rekoh sebi: “dečko, vrijeme je tebi da kreneš doma lagano”.
Napravio sam čistku u imeniku. Imam sjajnih prijatelja u Zg koji su se za sve ove godine dokazali kao istinski prijatelji, na koje se može računati i koji će uvijek biti tu kad zatreba. Opet, ima i onih koji se baš i nisu pokazali. S takvima više i ne kontaktiram. Meni lakše, a njih ionako nije briga.
Po Zagrebu sam se i nahodao i navozao, naispijao kafa, potrošio čitav rezervoar benzina (čopi me neka nostalgija dok se vozim onim širokim avenijama). Bio sam i na Jarunu (za mene kultno mjesto) par puta, vidio Bundek u izgradnji (još kultnije mjesto, hehe), sreo Bandića (čovjek je sveprisutan u Zg). Jednostavno, uradio sam sve što sam planirao i želio u tih 6 dana. Puno sam vremena proveo u svom starom kvartu, što mi je jako drago. A ono najvažnije, proveo neko vrijeme sa dragim prijateljima.
Pogledajte i ovo:
- Krivo je more…
- Dan 13. – Kako produžiti trajanje baterije?
- Avatar: The Last Airbender
- Dan 9. – Igre i Xbox Live
- Command & Conquer Red Alert na Windows 7 (64 bit)
