Forza Italia!

9. Srpanj 2006. Isključi komentare Autor:

Koji vikend. Koji tempo.

Sve je počelo u petak. Rano izjutra, sunce piči, ja na štriganju kose. I sad, nek mi neko kaže, zašto uvijek moram flertat s frizericom? I zašto moram u jebenom salonu ostat sat duže nego je to doista potrebno? Valjda je jače od mene…

Elem, bar sam jaranu (koji mi je usput-budi-rečeno i direktor) narihtao novi laptop. Čovjek je nabavio extra-super laptop za smješno male pare (za laptop). Sad sam makinu nakrcao svim potrebnim kerefekama i programima za ugodno korištenje.

Čak sam bio i u nabavci. Pored toga što sam osvježio kolekciju programa, kupio sam i par noviteta industrije igara za PC. Ali zaboravio sam kupit novi Microsoft Visual Studio, bez kojeg ne mogu ostvarit svoj masterplen (o masterplenu drugi put detaljnije).

Od igara, prva je Hitman: Bloodmoney. Igrao sam demo: tako je opuštajuće na trenutak bit plaćeni ubojica i taman gamad uz šolju toplog mlijeka. Dobra grafika, provjeren sistem kontrola. Ništa posebno, ali serijal Hitman je posta kultan u okvirima third person shooter igara. Svakako treba probati. Ja sam prešao tutorial :-D

Druga je Lord of the Rings: The Battle for Middle-earth II (znam da fali “the” ispred “lord”, ali tako piše na kutiji, ipak su to pirati). Igrao sam keca i bio je bolesno hardverski zahtjevan za jedan RTS. Ni dvojka nije ništa skromnija po tom pitanju, ali imam novu makinu pa i nije problem. Grafika je fenomenalna, gameplay experience je poboljšan. Ali igra i dalje ostaje malo djetinjasta. Svodi se na dobri-stari tank rush. Utvrdiš bazu, skupljaš zlato/naftu/bobice/žirove, naštancaš gomilu vojske i smrviš sve protivnike. Uvijek gradiš sve iz početka i zato postaje dosadno. Baš je za klince. Ali igra JAKO lijepo izgleda. Svakako vrijedi probat. Osim toga, kao veliki Tolkienolog i Tolkienofil ne mogu odoljeti ničemu što na ima LOTR u imenu. Zbog čega mi se i diže kosa na glavi koliko ima nedosljednosti u igri. Srećom: šta djeca znaju…

Treća je The Elder Scrolls IV: Oblivion. Čini mi se da je Bethesda napravila samo jednu igru. Ikad. I da je ta igra The Elder Scrolls. Revolucionarna po tome što u okvirima TPS-RPG kombinacije igrač može raditi ama baš sve. Ne mora se slijedit glavna priča, može se zujat okolo i radit šta god. Igra sam tricu, Morrowind. Igrao sam mjesec dana i nisam posjetio ni pola lokacija u igri. Oblivion je samo logična nadogradnja, obučena u nofu grafiku. A nova grafika izgleda FANTASTIČNO. Pitam se šta bi bilo da imam jaču grafičku. GeForce 6600 GTI s 256 MB se debelo znoji sa Oblivionom. Ali svaka kap znoja vrijedi, igra je pravi praznik za oči. Najgore je što ne znam odakle počet :-D Zasad šetam okolo, po gradovima, i divim se kako su uspjeli stvorit sve to…

U subotu se stari nafurao da sređujemo plafon u dnevnoj sobi. Hoće stavit rigips ploče na plafon. Hajde dobro, stavio je on sam roštilj od letvi na plafon, sve je sredio i dobro je napravio. A onda idemo nas dva po rigips ploče na skladište građevinskog materijala. Kupimo tih 10ak komada, unajmimo kamion da to preveze. I onda počinje moj dio posla. Ploče su veličine 200×120 i svaka je teška cca 25 kg. Sve sam ja to lagano natovario u kamion, pa onda pred zgradom istovario. I onda smo stari i ja sve to fino iznijeli na 4 sprat. Stari ima 63 godine, jasno ko je najteže vukao. Eh, kad smo sve to fino iznijeli, onda je red da se i montira. A montaža ide tako što Copy drži ploču iznad glave nekih 15ak minuta, stoeići na stolici, pa još i na prstima, je l’, dok se ploča ne zašarafi za roštilj. I tako par puta. Nije ni čudo da sam lips’o. Kakva teretana, ovo je efikasnije.

Sreća pa je to veče bila disko gripa u Accessu. Bubimir, pizda, nije htio ić’, kaže da ga je boljela glava. Pa nisi treba, jarane! Baš je bilo dobro. Bilo bi još bolje da sam (i nakon nekoliko doza Red Bulla) mogao gledat oko 2…

A jutros? Pa zna se, poranit na posao. U zadnje vrijeme stalno krepavaju neki štampači. Čitavo jutro, il’ sam rihtao TV tuner kartice, il’ sam pakirao štampače za servis. Čak sam uspio i zatvorit se u salon na koji sat i (pazi sad!) učit.

A večeras je finale SPa. Napokon! Već mi je dojadilo sve to skupa. I reklame i sve. A i euforija je splasnula. Dosta, brate, završavajte više. Predozirao sam se nogometom. Još samo da Italija pobijedi, i to u regularnom vremenu. Da ja fino uzmem pare, i da mogu učit sutra potaknut “nenadanim” novčanim prilivom s kladionice. Jer u utorak treba kampirat na fax…

Pogledajte i ovo:

Monday rant, Stari blog

O autoru

Zovu ga: Zoran Živi i radi u: Sarajevu, Bosnia & Hercegovinia U slobodno vrijeme studira elektrotehniku, inače informatičar, SysAdmin, voli o sebi misliti kao o programeru. Voli: književnost i pisanje općenito (očito, zar ne?), pogotovo fantasy i sci-fi. Bez muzike ne zna, neće i ne može. Filmove i TV baš i ne gotivi, osim nekih posebnih filmova i serija u koje se zaklinje da su najnaj što je ljudski um stvorio. Jedan od pokretača i član bhBlog tima. Povremeni autor na ITPro.ba portalu.
Komentari su zatvoreni.