Museum Station by Alex. T.

Dok gledam dokumentarac o umjetnicima sredine 19. vijeka, na koje današnji teoretičari umjetnosti gledaju kao na svojevrsnu vezu, prijelaz između klasičnih izričaja renesanse i kasnijih perioda koji je oponašaju, i onoga što danas zovemo modernom umjetnošću, pitam se kako će za nekih 100-150 godina povjesničari i drugi znanstvenici gledati na ove naše blogove, i nas, blogere koji ih stvaramo. Hoće li govoriti kako smo začetnici nekog stila, forme ili, grublje rečeno, kanala distribucije misli, koji se vremenom prometnuo u nešto što se u njihovom vremenu, nama dalekoj budućnosti, uzima zdravo za gotovo? Pomišljamo li uopće kakvo nasljeđe ovo naše brljanje po Internetu ostavlja za sobom, kakve temelje sutrašnjice weba udaramo i gdje nas to naš rad, trud i hobi, zapravo vode?

Prije koju godinu razmatrao sam blog kao formu književnog djela, ovaj post u neku ruku nastavlja taj tok misli. Iako je ovaj blog poznat po tome što nadugo i naširoko istražim sve (ili bar većinu) aspekte teme o kojoj pišem, ovog puta ću napraviti izuzetak i čitateljima prepustiti da se zamisle i sami pokušaju pronaći odgovor na pitanje postavljeno u prethodnom pasusu.

Korištena slika:

• Museum Station by Alex. T.

HMTL5 Notepad index

No, krenimo od početka i utvrdimo kontekst priče. Još prije nekoliko godina pisao sam o razlikama između tekst editora i tekst procesora i pritom iznio tezu kako složeni programi koji nude hrpe mogućnosti uređivanja teksta tim mogućnostima često odvlače pažnju autora koji onda svoje vrijeme i energiju dobrim dijelom troši na dotjerivanje forme, nauštrb sadržaja. Posljednjih godina i blogovi su postali mogućnostima bogate CMS platforme, pa su i njihovi editori, mjesta na kojima pišemo svoje postove, postali relativno složeni i puni opcija koje dekoncentriraju (pobornik sam stava multitasking = bad). Poravnaj tekst ‘vako, poravnaj tekst ‘nako, nađi i ubaci sliku, napiši opis slike, taguj, odaberi kategoriju, pazi na permalink, pazi na razne tagove, što posta, što slika, zbog SEO optimizacije, ubaci linkove, pazi na trackback i pingback itd., sve je više posla koji radimo ‘sa strane’ i ‘usput’, i svi nam oni odvlače pažnju s onoga što je najbitnije – sadržaja. U posljednjih nekoliko verzija WordPress, vjerojatno najpopularnija self-hosted blog platforma koju i sam koristim, promovira korištenje tzv. full-screen editora koji sakriva sve osim najosnovnijih mogućnosti uređivanja teksta i forsira ono osnovno – pisanje. Međutim, dok se probijem do editora pažnju mi odvuče statistika bloga koja tako zgodno čuči u vrhu dashboarda (otkud sad to da je neki post od prije 4-5 godina odjednom tako posjećen?!), pa tu su onda novi komentari na koje bi trebalo odgovoriti itd.; dok dođem do mjesta na kom mogu kucati, već mi je triput pobjegla misao.

Dakako, uvijek je tu neki Notepad ili slična desktop aplikacija u kojoj možemo natipkati, doslovno nabacati, misli koje nam se roje po glavi, i kasnije prebaciti u svoj CMS, dotjerati, ispeglati, urediti sve što sam maloprije pobrojao i još petput toliko sitnica prije objave. Ovo je odlično rješenje, i preporučujem svima da makar probaju većinu svog pisanja obavljati u Notepadu (ispravljanje grešaka / tipfelera / zatipaka (looda riječ) i formatiranje dođe na kraju). Međutim, ovako nastao sadržaj ostaje vezan za kompjuter na kom je pisan, što je problem ako, kao ja, svoje postove obično pišete danima, kad i gdje stignete; izuzev ako ga ne uploadamo negdje na net, pošaljemo (si) ga mailom i kopiramo na kakav USB stick. Mnogima ovo uopće nije problem, jer ionako koriste samo jedan kompjuter. No ako vas kao mene zanimanje tjera da gotovo svakodnevno koristite desetke različitih mašina na kojima tu i tamo ulovite malo vremena koje biste rado iskoristili za bilježenje misli, trebati će vam neko drugo rješenje. Logičan potez je potražiti opcije koje nudi cloud.

Brainstorming in the clouds

HTML5 Notepad editor

Online text editori postoje već odavno, s nama su posljednjih godina i čitavi kompleti cloud-baziranih uredskih aplikacija, kao što su Google Docs, Microsoft Office Online i sl.. No i oni su prekomplicirani, premoćni za cloud pandana ‘običnom’ Notepadu: nama treba mjesto na kom možemo kucati tekst, bez biranja fontova, ubacivanja linkova i slika, poravnavanja i sličnih gluposti, uz neku jednostavnu mogućnost pohrane napisanog teksta online.

Dakle, ono što tražim je ekvivalent Notepada, samo cloud varijanta. I obzirom da volim čeprkati po webu, neka self-hosted varijanta bila bi idealna. HTML5 Notepad pokazao se upravo onim što tražim.

Ova web aplikacija je jednostavna da jednostavnija ne može biti. Neka posebna instalacija ne postoji, samo se ubaci u direktorij na serveru i to je to (ako preferirate šminku, napravit ćete i posebnu poddomenu, ali nije neophodno). Ne zahtjeva povezivanje s kakvom bazom, već podatke drži u datotekama direktorija nasumice odabranog imena u koji je dopušteno upisivanje s ‘neta. Nije baš najsigurnije rješenje, ali ako se pravilno konfigurira (ne zaboravite robots.txt i to), može proći. Preporučujem da direktorij u kojem je HTML5 Notepad zaštitite šifrom, za svaki slučaj. Obzirom da se radi o HTML5 tehnologiji, za korištenje nisu potrebni dodaci, plugini i slično.

HTML5 Notepad posjeduje neke rudimentarne opcije formatiranja, bold, italic, ubacivanje linkova i tako to, ali to je sve. Pored ovoga zna sinkronizirati sadržaj između više kompjutera (sadržaj se pohranjuje lokalno, u browseru, dok se ne klikne dugme ‘Sync’) i to bi bilo manje-više to. Za brainstorming i neke grube skice više i ne treba, zar ne?

Uglavnom, malo, praktično, radi dobro. Šta je drugo reć’, preporučujem, pa kome treba i zanima ga, izvol’te…

Ovaj post dio je serije tekstova 15 dana uz Windows Phone koja je nastala zavhaljujući Microsoftu. Više o razlozima nastanka serije, ali i o cilju koji njom pokušavam postići možete pročitati u uvodnom tekstu Otkud, šta, kako, zašto i čemu sve ovo?

Polako ali sigurno, zajedno dođosmo do posljednjeg posta serije. Znam da je pri kraju postalo malo dosadno čitati, a da budem iskren, i pisati, o istoj temi svaki dan, ali kada sam planirao seriju mislio sam kako bilo šta ispod 15 dana i isto toliko postova ne bi ostavilo dovoljno prostora da se pozabavim svim aspektima nečega složenog kao mobilna platforma. Sve u svemu, zadovoljan sam onim što sam postigao u ovih 15 dana (ja, 15 postova, svaki dan zaredom!?) i ovaj ću blog-projekt stoga proglasiti uspješnim. Bilo je ovo jedinstveno iskustvo za mene i drago mi je što sam iskoristio priliku koja mi se ukazala.

U prethodnim tekstovima trudio sam se najprije objektivno prikazati mogućnosti testnog LG-E900 uparenog s Windows Phone, a potom prenijeti i vlastiti dojam. Ovaj zaključni tekst je 100% subjektivan i njim ću pokušati rezimirati utiske i približiti vam kako ja, lično & osobno, gledam na hepek kao cjelinu.

Uglavnom, meni se Windows Phone u ovih 15 dana prilično svidio. Svidjelo mi se to što je drugačiji i što zagovara ponešto različit pristup smartphoneu od iOSa i nudi alternativu. Sve izgleda jako lijepo i dorađeno, LG je radio izuzetno brzo, šta god da sam stavio pred njega. Microsoft se doista potrudio ponuditi zaokružen mobilni OS, namijenjen i naprednijim i onim nešto ležernijim korisnicima. Ovo se odnosi i na stvari koje prate Windows Phone i oplemenjuju ga, poput SkyDrivea i drugih Live usluga.

Ono što mi se posebno svidjelo:

• Metro interfejs je jako lijep i jako brz, na njega se lako privikava i uskoro postane pravi užitak koristiti ga. HTC Sense je možda praktičniji, ali Metro ne zaostaje mnogo (Dan 1.);
• Multitasking je odlično riješen i praktičan je za koristiti (Dan 4.);
• Zune pretvara Windows Phone u odličan mobilni media player i omogućava laku sinkronizaciju multimedijalnih sadržaja s desktopom (Dan 5.);
• Sviđa mi se kako su SMS i ostali protokoli za razmjenu poruka (npr. Live Messanger i Facebook chat) integrirani u jednu cjelinu. Chat s mobitela nikad nije bio lakši (Dan 6.);
• Iako ne znam za šta bih ga koristio, iz aviona se vidi da je Office mobile odlična stvar (Dan 8.);
• Slikanje i baratanje slikama odlično je riješeno – mnogo bolje nego na konkurentskim platformama (Dan 10.).

Ono što mi se nikako nije svidjelo:

• Interfejs Windows Phone nije lokaliziran i ne podržava unos naših dijakritičkih znakova. Istina, kad su čćžšđ u pitanju ni konkurencija ne stoji ništa bolje, ali s druge strane, konkurencija ne dolazi s predinstaliranim paketom uredskih aplikacija (Dan 1.);
• IE9 mobile je browser koji dobro radi svoj posao, ali je presiromašan opcijama da bi zadovoljio standarde koji se postavljaju pred moderan mobilni browser (Dan 7.);
• Nepodržavanje ručnog unošenja parametara WiFi mreže je glupost astronomskih proporcija. I zašto WiFi ne mogu ostaviti uključen i kad je mobitel zaključan i ne puni se? (Dan 13.).

Ono što mi se i svidjelo i nije svidjelo:

• Windows Phone je odlično integriran s brojnim Internet uslugama, od Microsoftovog Live servisa, preko Googlovih i Yahoo!ovih cloud usluga, pa sve do neizbježnih  Twittera i Facebooka. Kada se veza podesi na jednom mjestu, ove usluge dostupne su na svakom ćošku. Podršku Microsoftovog cloud storage rješenja, SkyDrivea, ne mogu dovoljno nahvaliti. S druge strane, trpanje svega u cloud se pomalo otelo kontroli, i neke stvari koje bi se komotno mogle lokalno sinkronizirati između mobitela i PCa moraju ići kroz Microsoftov oblak;
• Pozivanje i odgovaranje na pozive je nešto što na mobitelima često radimo, bili oni smartphone ili ne. Možda je to samo stvar osobnih preferncija i / ili navike, ali čini mi se da je moglo biti bolje izvedeno (Dan 6.).

Prethodni popis uzmite s rezervom, jer odražava isključivo moj subjektivni dojam Windows Phone platforme nastao 15odnevnim korištenjem testnog LG-E900. Neko drugi će možda istaći druge prednosti / mane, ali ovo je ono što se meni svidjelo ili mi je u većoj mjeri zasmetalo.

Marketplace, mjesto na kom se nabavljaju appovi, pomalo je ‘kontroverzna’ tema. Činjenica je da mnogi poznati appovi nisu dostupni za Windows Phone, jer ih autori nisu portali na još uvijek relativno frišku platformu. S druge strane, za njih uvijek postoji alternativa, možda ne toliko razvikanog imena, ali koja radi jednako dobro. Ipak, treba imati na umu da objavljivanje poznatih naslova na Windows Phone gotovo uvijek kasni za iOSom i Androidom, jer Microsoftova platforma još uvijek nije visoko na listi prioriteta razvijatelja mobilnih appova. Tipičan primjer ove situacije je nedavno objavljivanje posljednjeg nastavka megapopularne Angry Birds franšize, Angry Birds in Space: igra je dostupna za iOS i Android, kao i za desktop platforme, dok se Windows Phone i ne spominje. Doći će Space i u Marketplace, kao i ostali nastavci ters ptica uostalom, samo će kasniti. Za neke, kao npr. moj Star Wars: The Old Republic authenticator ne zna se hoće li uopće biti dostupni za Windows Phone. Sve ovo bi se moglo lako promijeniti ukoliko se ostvare najave (i nade) Microsofta i Nokie i nadolazeći modeli poznatog finskog proizvođača auto-guma i mobitela se doista pokažu popularnim i uspješnim, te generiraju strelovit porast broja korisnika Microsoftove mobilne platforme. Gdje su korisnici tu je i zarada, tako da se prioriteti developera možda u bližoj budućnosti promijene u korist Windows Phone.

Home screen

Sve u svemu, Windows Phone je zrela platforma, iako još nije dostigla nivo dorađenosti jednog iOSa ili Androida, jer tu i tamo zasmeta poneka sitnica. Ovo će se, nadam se, korigirati u narednih par verzija. Radi se o vrlo dobroj mOS opciji koja nudi sve što i drugi, u nekom segmentima i više, na malo drugačiji, originalan način. Najveći adut je svakako cijena, jer su Windows Phone modeli smartphonea višestruko jeftiniji od konkurencije, kod nas u prosjeku oko 3 puta od iPhonea i 1,5-2 puta od Androida. Da se razumijemo, kako sada stvari stoje, iPhone je bolji od svakog Windows Phone mobitela, ali da je triput bolji, to svakako nije. Uskoro će se i na našem tržištu pojaviti dosta željno iščekivanih i relativno povoljnih Nokiinih modela smartphonea baziranih na Windows Phone. Priča se da će cijene biti izuzetno pristupačne za ovaj tip uređaja, ispod 500 KM. Stoga, ukoliko razmišljate o nabavci novog mobitela, svakako uzmite u obzir i Windows Phone modele.

Hoće li moj sljedeći mobitel biti Windows Phone? Malo je rano govoriti o ovome, obzirom da sam svoj HTC Sensation kupio prije nepunih 6 mjeseci, i da od njega očekujem da me posluži još nekih godinu dana, a za to vrijeme dosta se toga može promijeniti. Da sutra kupujem mobitel, žao mi je to reći, ali to ne bi bio Windows Phone. Iako mi se Microsoftov mobilni OS u biti sviđa, uostalom kao i testni LG-E900, jedan nedostatak pokazao se kao eliminatoran. Prije koji dan pisao sam o tome da Windows Phone ne podržava spajanje u WiFi mreže koje ne koriste DHCP, a bez toga mu je za mene upotrebljivost ograničena. Ukoliko do trenutka kada budem nabavljao novi mobitel Microsoft omogući ručno podešavanje parametara mrežne veze, što da ne, mislim da bih se mogao odlučiti za neki Windows Phone model.

Ovaj post dio je serije tekstova 15 dana uz Windows Phone koja je nastala zavhaljujući Microsoftu. Više o razlozima nastanka serije, ali i o cilju koji njom pokušavam postići možete pročitati u uvodnom tekstu Otkud, šta, kako, zašto i čemu sve ovo?

Izdavanje naredbi komjputeru glasom s nama je već dugo-dugo. Sjećam se da sam onkraj 90ih s prijateljem eksperimentirao s ovim na tada izvrsnom Pentiumu na 166 MHz (navodim ovo tek toliko da ilustriram koliko je hardver napredovao i koliko je vremena prošlo). Dakako, mogućnosti su bile ograničene i nije se moglo puno toga postići, baš kao što se glasovnim naredbama puno toga ne može postići ni danas. Kada uporedimo napredak koji je raspoznavanje glasa u međuvremenu ostvarilo, i napredak na ostalim poljima informatike, čini se da je ovaj prvi nekako, blago rečeno, skroman. Par godina nakon gorepomenutog eksperimenta, isti prijatelj je za mobilni telefon imao tada izvrsni Ericsson T18s koji se mogao pohvaliti glasovnim naredbama, i svi smo očekivali da ćemo za koju godinu pričati mobitelima šta želimo da učine za nas. Premotajmo film još koju godinu u budućnosti: ekipa iz škole nabasala je na program koji čita mailove. Nije nam trebalo dugo da otkrijemo kako su rezultati čitanja naše pošte ‘po engleski’ simpatičnim robotskim glasom, neopisivo urnebesni. Još kad smo skontali da jadnik može satima, bez prekida, čitati ‘~~~~~’ kao ’tildatildatildatilda’ (i tako n->∞ puta), valjanju od smijeha nije bilo kraja. Kako god, dvosmjerna vokalna komunikacija s mašinama pokazala se, očito, daleko kompleksnijim ciljem nego se to bilo ko, bilo od nas klinaca, a izgleda i informatičkih stručnjaka, mogao ponadati prije deceniju ili tu negdje. I dalje uglavnom tipkamo i vozamo pacove, ne pričamo s PCem. Ili mobitelom. Ili frižiderom, TVom, veš mašinom…

Današnji super-moderni smartphonei imaju slične mogućnosti kao njihov maloprije pomenuti davni prethodnik, doduše prilično dorađene i proširene, ali u biti i dalje usko ograničene. Otkako je Apple digao prašinu svojom Siri uslugom koja pokušava uvesti privid razgovora s vlastitim mobitelom, i drugi proizvođači se trude tržištu ponuditi nešto slično. Možda će oštra konkurencija na ovom polju napokon ubrzati razvoj, jer ono što nam se sada nudi, mada je znatan napredak ostvaren, još uvijek daleko od onoga što su sci-fi filmovi za naše vrijeme predviđali još prije 10ak godina.

Izdavanje glasovnih naredbi

Windows Phone nudi sasvim solidnu mogućnost glasovnog upravljanja, što mi je uvijek drago vidjeti (u jednom od prethodnih tekstova pisao sam o glasovnom zadavanju parametara pretrage). Koliko god da su ove funkcije u biti ograničene, mogu itekako biti od koristi onima koji nisu blagoslovljeni npr. vidom ili prstima. Za osobe s invaliditetom Speach može biti zaista odlična stvar jer im omogućava korištenje spektra funkcija smartphonea koje bi im inače bile nedostupne. Također, Speach može biti vrlo praktičan u situacijama kada nismo u mogućnosti petljati po mobitelu, npr. u vožnji.

Speach se pokreće dužim pritiskom na start / Windows dugme, nakon čega mobitel očekuje glasovni unos. Popis onoga što se može reći i šta zna uraditi možete pronaći ovdje. Za naše podneblje upotreba je ograničena, obzirom da Speach prepoznaje isključivo (relativno razgovjetan) engleski jezik, tako da, čak i ako imate Enisov broj u imeniku, naredba ‘Call Enis’ neće dati željene rezultate, jer Windows Phone nema pojma kako se izgovara ‘Enis’.

Ipak, moram priznati da Speach radi jako dobro. Pokušao sam mu reći ‘searh title star trek deep space nine season five episode eleven’, i znate šta? Za par sekundi dočekali su me rezultati pretrage, a na vrhu link na popis epizoda navedene serije. Vrlo cool!

Inače, najzabavnija igr…, ovoga, app (besplatan), koji sam do sada iskopao na Marketplaceu je Ask Ziggy. Nakon što prihvatite kilometarske uvjete korištenja, Ziggy će vas pitati kako se zovete. Kažete mu nešto na temu ‘My Name is don Vitto Corleone’ ili ‘Call me mister President‘ ili tako nešto. Ziggy će vas rado osloviti, ahem, imenom, pročitati vam vremensku prognozu, reći šta vas od zakazanih zadataka čeka tijekom dana i slično. Izuzetno zabavno! Npr., možete pitati ko je jači, Batman ili Supermen i slične gluposti, da ne nabrajam dalje. Iako Ziggy, kao i Siri na iPhoneu uostalom, može biti itekako korisno i praktično pomagalo, i dalje je ograničenih mogućnosti, pogotovo u BiH i okolici, gdje mnoge usluge ne rade. Svejedno, Ask Ziggy je besplatan app, zabavan, a mnogima će biti i praktičan.

My Windows Phone

Druga tema o kojoj ću pisati danas je Microsoftov portal posvećen Windows Phoneu, a koji do sada nisam spominjao. To je odredište gdje možete pronaći sve relevantne informacije o mobilnom OSu, za što je zadužena sjajna How-To sekcija, dijelom klasičan i jasan help, dijelom vrlo pregledno objašnjanje šta sve hepek zna i umije. Naravno, tu je i nezaobilazni Marketplace kom se može pristupati i sa weba.

Ukoliko ste mobitel povezali s Live accountom, dostupan je My Phone dio portala. Radi se o vrlo praktičnom pregledu Internet usluga koje su dostupne na vašem mobitelu, poput SkyDrivea, Xbox Livea, Officea, Hotmaila, kalendara, imenika, Zunea i kamare drugih usluga koje nudi Microsoftov oblak. Također, s ovog mjesta moguće je pronaći npr. zagubljen ili, ne-daj-Bože, ukraden mobitel. Moguće je pronaći ga na karti, aktivirati zvono, zaključati ga, pa čak i pobrisati sve podatke s njega (što bi raja rekla, formatirati). Na žalost, ova usluga ne podržava BiH i zemlje regije. Šteta, u nezgodnim situacijama ove opcije su spas.

Polako ali sigurno, ovo se moje 15odnevno testno druženje s Windows Phone primaklo kraju. U sutrašnjem ću postu rezimirati svoje utiske, pobrojati mogućnosti Windows Phonea koje su me impresionirale, kao i mane koje su mi zasmetale…

Slike:

• Resistance is futile by Clyde Bentley

Ovaj post dio je serije tekstova 15 dana uz Windows Phone koja je nastala zavhaljujući Microsoftu. Više o razlozima nastanka serije, ali i o cilju koji njom pokušavam postići možete pročitati u uvodnom tekstu Otkud, šta, kako, zašto i čemu sve ovo?

Velika mana smartphonea u odnosu na ‘klasične’ mobitele je njihova skromna autonomija. Prevedeno, relativno im se brzo potroši baterija. Za razliku od običnih mobitela, smartphone ima snažan procesor, kameru s astronomskom količinom pixela, ‘blic’, GPS podršku, WiFi, FM radio, veliki, kvalitetan ekran, voli koristiti 3G konekciju, kompase, akcelerometre i još hrpu drugih stvari. Preko svega toga, želi biti tanak i lagan, što, uzevši u obzir da u kućište mobitela treba strpati sve gore pobrojano (i energije gladno), ne ostavlja previše prostora za bateriju. Rezultat je da se smartphone koji se intenzivnije koristi, na kom se puno surfa, igra i telefonira,  koji se često veže na Internet da bi provjerio mail, Twitter, Facebook itd., mora puniti svaki dan (ili tu negdje), što kod klasičnih mobitela nije slučaj. Dakako, ako se smartphone manje koristi, i baterija će trajati duže, npr. kad sam ‘izgustirao’ svoj stari iPhone i kad sam ga koristio gotovo isključivo za telefoniranje, dopisivanje SMSom i slušanje muzike, punio se u prosjeku svakih 7 dana. HTC Sensation ima snažniji i energije gladniji hardver, a i češće čeprkam po njemu, tako da je nakačen na punjač svaka 2-3 dana.

Battery saver

Razvidno je (sorry, obožavam ovu riječ) da se uz skromnije korištenje smartphonea, tj. njegovo svojevrsno degradiranje na nivo ‘običnog’ mobitela, vrijeme autonomije može višestruko produžiti. Naravno da ne želimo degradirati svoj hepek, jer da samo htjeli običan mob ne bismo platili nešto mnogo skuplje, ali u određenim situacijama, npr. kad je baterija ‘pri kraju’, nismo blizu punjača i želimo da potraje što duže, degradacija se čini poželjnom.

Ovu opciju sam po prvi put vidio kod Androida, a ima je i Windows Phone. Za potonji se svodi na isključivanje WiFi i 3G, onemogućavanje ažuriranja appova i njihovo pokretanje u pozadini (ako sam dobro shvatio, isključuje se multitasking), kao i live tiles, tj. promjena izgleda pločica na osnovu promjene u appu koji prikazuju (npr. nova poruka i sl.). Sve se ovo dešava kada se baterija isprazni ispod određene mjere, npr. 20%. Naravno, sve ove opcije korisnik može ručnu uključiti ako tako želi, ali automagičnost će biti isključena.

Sad mi tek pade na pamet da je još jedna prednost integracije društvenih mreža u sam OS u mjeri koja je prisutna na Windows Phone, koja povlači nekorištenje posebnih appova, baš to što se ne koriste dodatni appovi – manje različitih appova, manje potrošene struje…

Kad smo kod ažuriranja raznih usluga, red je spomenuti da se kod Windows Phone WiFi aktivira tek nakon što se otključa mobitel, ili nakon što se prikopča na punjač. Prednost je što se ovako štedi struja, dok je mana ta što se ne osvježavaju appovi, statusi i slično. Obavijest da ste dobili poruku na Facebooku dobiti ćete tek nakon što otključate ekran, ne ranije. Na Androidu koristim simaptičan app, Green Power, kojim fino dotjerujem šta se i kada uključuje. Npr., namjestio sam da se kao i na Windows Phone WiFi uključuje kad otključam mob, dok se 3G uključuje isključivo ručno. Međutim, WiFi se svaki sat uključuje na dvije minute, što je sasvim dovoljno da se obave ažuriranja vremenske prognoze, RSS feedova, Facebooka, Twittera, emaila i slično. Noću, kad spavam, WiFi se ne uključuje nikako, tako da nema ni ažuriranja. Ovo mi je nekako optimalno rješenje: s jedne strane se štedi baterija jer veza koja u biti i nije stalno potrebna nije aktivna, a opet dobijam relativno pravovremene obavijesti o novim porukama i slično.

App ekvivalentnih mogućnosti za Windows Phone nisam uspio pronaći, Marketplace je pun onih koje nude savjete kako produžiti trajanje baterije (što besplatne, što za lovu), ali ništa konkretno da pomogne. Možda je problem u Microsoftovom APIu, ako ne, sigurno će se uskoro pojaviti nešto slično. Ili već ima, ali nisam mogao naći.

Kako god, nevezano za današnju temu, u Marketplaceu sam vidio appove kojima se korišteći Remote Desktop funkciju Windowsa može spajati na desktop kompjutere. Vrlo zanimljivo.

Batteries by tomblois

S druge strane, i dalje mi nije jasno zašto se u postavakam WiFi veze ne mogu ručno podesiti njeni parametri (IP adresa, adresa gatewaya itd.), već se korisnike osuđuje samo na mreža koje koriste DHCP (automatsko konfiguriranje parametara mrežne veze). Ovo sam odavno primijetio, ali do sada nisam spominjao, sve u nadi da negdje postoji neka opcija na koju još nisam naletio. U svakom slučaju, nepodržavanje ručnog postavljanja parametara TCP/IP konekcije je OGROMAN MINUS, ne znam šta im bi u Microsoftu da naprave tako nešto. Ide mi na živce kada se od mene očekuje da koristim nešto što u biti uopće nije neophodno. Bežične mreže na kod mene poslu ne koriste DHCP, tako da tamo ne mogu spajati Windows Phone u bežičnu mrežu, time ni na Internet (ostaje 3G, ali to je skupo). Mnogima ovo možda neće predstavljati problem, ali za mene je on kritičan.

Sutra ću pisati o glasovnim naredbama i Microsoftovom portalu namijenjenom Windows Phone.

Slike:

• Battery_Abstract by grimesd (naslovna)
• Batteries by tomblois

Ovaj post dio je serije tekstova 15 dana uz Windows Phone koja je nastala zavhaljujući Microsoftu. Više o razlozima nastanka serije, ali i o cilju koji njom pokušavam postići možete pročitati u uvodnom tekstu Otkud, šta, kako, zašto i čemu sve ovo?

Bing pretraživanje

Prije nekoliko dana spominjao sam 7 dugmića koja krase testni LG LG-E900. Jedno od njih je search, koje do sada nisam spominjao. Obzirom da je traženje informacija u posljednje vrijeme sve važnija funkcija smartphonea, vrijeme je da ispravim nepravdu.

Dok se na Androidu pritiskom na slično dugme otvara prozor gdje možete obaviti pretragu pomoću Googleovih servisa, na Windows Phone možete učiniti isto pomoću Binga. Na iPhoneu posebno dugme za pretragu niti ne postoji, iako se i dalje lako i praktično može tragati za onim što vam treba. Nevjerovatno ali istinito, Microsoft je pretraživanje Interneta s mobitela napravio bolje od Googlea. Evo zašto.

Prije svega, nakon pritiska na search dugme otvara se prozor čija je pozadina jedna od prelijepih slika na koje smo kod Binga već navikli, dok vas kod Androida dočeka jednostavan, ali prilično ružan i monoton sivi ekran. U Bing polje možete odmah početi kucati traženi pojam, što je istovjetno korištenju web tražilice na koje smo svi već odavno navikli. Na žalost, Bing mi se nikad nije činio pretjerano prilagođen korištenju na našim prostorima jer žestoko favorizira sadržaj na engleskom, bar je takav moj dojam. Uglavnom, rezultati su tipični Bingovi, voljeli Microsoftov pristup pretraživanju ili ne. Dakle, ništa što već nismo vidjeli. Ono što me daleko više zanima su četiri dugmića u dnu prozora za pretragu: scout (pojavljuje se samo ako su uključene lokacijske usluge), music, vision i voice, koja su ujedno i razlog zašto tvrdim da je funkcija pretraživanja Interneta bolje napravljena na Windows Phone nego na Androidu. Ono što mi se kod Androida više sviđa je što s istog mjesta možete pretraživati i sadržaj sa svog mobitela, tipa imenik, bilješke i šta sve još ne, što kod Windows Phone nije slučaj, mada je jako logično i izuzetno praktično. Spomenuti ću još samo to da je moguće koristiti lokacijske usluge kako bi Bing mogao poslužiti što relevantije rezultate pretrage (mada su meni rezultati loši i sa i bez, al’ dobro sad, nećemo cjepidlačit).

Scout očitava vašu trenutnu lokaciju i pokušava vam dati preporuke gdje se u blizini nalaze restorani i kafići, prodavnice, znamenitosti… Na žalost, za BiH nema sadržaja, tako da je ova funkcija neupotrebljiva ako ne putujete negdje vani.

Music je odradio posao

Music pokušava prepoznati koju pjesmu trenutno čujete, raći vam izvođača i naziv, te vam ponuditi da je kupite u Marketplaceu. Ovo je identična stvar onome što već odavno nudi npr. Shazam, samo što je na Windows Phone integrirano u sam OS. Usluga je besplatna i radi odlično, sve dok je ne pokušavate mučiti domaćim ili relativno opskurnim ‘numerama’ – meni je prepoznao svaku pjesmu koju sam slušao, sve dok mu nisam počeo puštati muziku s Jamenda…

Vision je usluga koja u letu pokušava prepoznati tekst koji ste naciljali fotoaparatom mobitela i ponuditi vam njegov prijevod na jedan od podržanih jezika. Ukoliko mu to uspije, na ekranu će prevedeni tekst napisati povrh originala, što je vrlo, vrlo cool. Na žalost, na ovaj način se izgleda ne mogu prevesti iole veće količine teksta, možda pokoja fraza, i to samo ako je tekst vrlo jasno uslikan. Također, nijedan od jezika regije nije podržan. Pored prevođenja, Vision zna prepoznavati barkodove, QR kodove, knjige, CDe i DVDe (korice posljednje troje) – sve bez dodatnih appova. Ukoliko se npr. barkod jasno pojavi u kadru fotoaparata, odmah će biti prepoznat i bit će vam ponuđeni rezultati pretrage o čemu se radi. Npr. meni je odmah prepoznao Ledovu čašicu kesten pirea (sa šlagom, probajte, odlično je), rekao mi da je rok trajanja 18 mjeseci i da čašica ima 88 ml i 88 g neto proizvoda… Opet, nemojte očekivati da će prepoznati sve, pogotovo ako se radi o domaćim proizvodima, ali bez obzira na sve stvar je vrlo, vrlo cool.

Navigacija

Voice usluga pokušava prepoznati šta ste upravo rekli i vaše riječi pretočiti u upit za pretragu. Na žalost, da bi ovo radilo morate se nalaziti na relativno tihom mjestu i govoriti jasan i razgovijetan engleski. Ako pobrojano nije slučaj, dobit ćete, ahem, pomalo čudne, a često i komične rezultate.

Windows Phone dolazi opremljen appom Maps koji očitava vašu trenutnu lokaciju i potom je pokazuje na karti ili satelitskom prikazu. I kroz Maps možete pristupiti Scoutu, ali i pronaći određenu adresu na koju će vas Maps vrlo rado odvesti detaljnim uputama kuda trebate ići. Na žalost, Certain features of Maps may not be available in your country or region odnosi se upravo na naš ‘riđn’, tako da od navigacije nema ništa. Ipak, satelitski prikaz i rudimentarna karta BiH i dalje mogu biti od koristi.

Naravno, drugi proizvođači uz svoje mobitele mogu ponuditi drugo navigacijsko rješenje, npr. Nokia uz svoje Windows Phone mobitele nudi sjajne Nokia Drive i Nokia Maps. Također, rješenje navigacijskih problema možda se može naći i u Marketplaceu, ali sve to izlazi iz okvira ovog teksta.

Sutra ću se pozabaviti pitanjem koje muči sve vlasnike smartphonea: kako produžiti trajanje baterije…

Ovaj post dio je serije tekstova 15 dana uz Windows Phone koja je nastala zavhaljujući Microsoftu. Više o razlozima nastanka serije, ali i o cilju koji njom pokušavam postići možete pročitati u uvodnom tekstu Otkud, šta, kako, zašto i čemu sve ovo?

Prilično nezgrapan naslov, apsolutno pogrešan i neprecizan (Internet nije mobilan, a pogotovo se ne može dijeliti), ali mnogi manje informatički učeni korisnici stvari o kojima ću danas pisati opisali bi baš nekako ovako. Možda bi bilo korektnije da sam današnji post nazvao ‘Dijeljenje usluge prijenosa podataka Windows Phone mobitela s drugim uređajima’, ali da sam ubacio još kakvu nekolikoslovčanu protokolarnu skraćenicu zvučalo bi više kao naslov nekog postdiplomskog rada. Kakva fajda od toga kad dosta čitatelja kojima je tekst namijenjen ne bi na prvu skužilo o čemu se radi, a upravo je to svrha naslova?

Nego, šta učiniti kada ste daleko od fiksne Internet veze i WiFi signala, a hitno vam treba Internet pristup na vašem laptopu? Dva su pristupa rješavanju ovog problema: prvi je korištenja posebnog modema, bilo USB modela ili već integriranog u laptop, koji uz pomoć posebno kupljene SIM kartice koristi uslugu prijenosa podataka mobilnog operatera (GPRS, EDGE, HSPDA ili neka slična skraćenica, 3-4-5G i tako to); drugi je korištenje vašeg mobilnog telefona kao svojevrsnoga modema čijim se posredstvom također pristupa usluzi kao u prethodnom slučaju – tzv. tethering.

Tethering se može realizirati na nekoliko načina

Koristiti smartphone s pristupom 3G mreži, koji je stalno online i koristiti taj isti smartphone koji se tu i tamo u prolazu nakači na kakav WiFi nije ista stvar, komfor u prvom slučaju je daleko, daleko veći. Ovoga su svjesni i mobilni operateri (bar u svijetu, kod nas je situacija često, ahem, drugačija): kad kod njih kupite smartphone dobit ćete paket usluga koji uključuje i podatkovni prijenos, obično po nešto povoljnijoj cijeni nego inače. Obzirom da telekom operater više voli da kupite poseban USB modem, posebnu USB karticu i broj s kojeg nije moguće telefonirati, za koji vrijede posebne tarife, i njih koristiti za pristup Internetu s laptopa, tethering je tema oko koje se često lome koplja; operateri i korisnici konstantno nadmudruju jedni druge.

Kako god, nema tog smartphonea danas koji ne podržava tethering (mada, može biti da ga je mobilni operater kod kog je mobitel kupljen onemogućio, ali hepek sam po sebi podržava). Tethering se može realizirati na nekoliko načina, bilo povezivanjem mobitela i kompjutera kablom, Bluetooth vezom, a u posljednje vrijeme je popularan pristup po kom smartphone postaje WiFi hotspot na koji se istovremeno može povezati više hepeka (laptopi su najčešće mušterije tetheringa, a oni zadnjih podosta godina svi se odreda mogu spajati na WiFi). Posljednja metoda je najbolja, jer ne samo da je moguće odjednom koristiti istu konekciju za potrebe više kompjutera, već se ne mora nužno raditi o kompjuterima uopće, svi WiFi sposobni uređaji mogu se na ovaj način spajati na ‘net. Također, za razliku od spajanja kablom ili Bluetoothom, nema gnjavaže s instalacijom drivera jer kompjuter nije briga spaja li se bežičnom mrežom na vaš kućni bežični router ili smartphone. Ako vas brine da će se neko nepozvan nakačiti na vašu konekciju: svoju bežičnu mrežu uvijek možete zaštiti šifrom bez koje nema spajanja.

Stoga, nije ni čudo da Windows Phone promovira upravo WiFi tethering. Hotspot je izuzetno jednostavno postaviti, samo nemojte zaboraviti koristiti WPA2 sigurnosni protokol, kad je već ponuđen (zašto je važno koristiti WPA?). Naravno, da bi koristili tethering, morate imati omogućen podatkovni prijenos podataka za svoj broj.

Izveo sam povezivanje i u samo par trenutaka stvar je proradila. Opsežnije testiranje nisam izvodio, košta, a očito je da sve skupa radi odlično. Idemo dalje, sutra je na redu druženje uz Bing usluge…

Korištene slike:

• December 26, 2011 by Matthew Traucht (naslovna)
• Bluetooth & WiFi by michperu

Ovaj post dio je serije tekstova 15 dana uz Windows Phone koja je nastala zavhaljujući Microsoftu. Više o razlozima nastanka serije, ali i o cilju koji njom pokušavam postići možete pročitati u uvodnom tekstu Otkud, šta, kako, zašto i čemu sve ovo?

Današnji mobitel, prosječan smartphone, mnogo je više od pukog telekomunikacijskog prijenosnog uređaja. U jednoj kutiji tu su klasičan mobitel / uređaj za razmjenu tekstualnih poruka putem više platformi, imenik / podsjetnik / planer, mp3 / video player / FM radio, džepna igraća konzola, navigacijski uređaj, džepni PC kojim se mogu uređivati dokumenti i surfati ‘netom, kompaktni fotoaparat i vjerojatno još par stvari koje mi u ovom trenutku ni ne padaju na pamet.

Današnji post ću posvetiti posljednje pobrojanom aspektu mobitela, fotografiji. Primijetit ćete da sam izostavio ono ‘digitalnoj’, to se već nekako i podrazumijeva. Suvremena tehnologija digitalnih fotoaparata napredovala je tako daleko da se u ograničeni prostor koji proizvođač smartphonea uspijeva izdvojiti može smjestiti sklop koji nudi solidnu kvalitetu fotografija. Došli smo do svojevrsne tehnološke granice koja priječi daljnji strelovit napredak na ovom polju. Razlog ograničenjima leži u dimenzijama (iole kvalitetnijih) optičkih komponenti koje je naprosto nemoguće nagurati u uređaj dimenzija mobilnog telefona. Svi mobiteli tako raspolažu lećama, blago rečeno, skromnih mogućnosti. Nedostaci se ponajviše osjete u uvjetima slabijeg osvjetljenja, što se može samo djelomično elektronski korigirati. Trend u posljednje vrijeme je ugradnja snažnih LEDica koje služa kao neka vrsta (slabog) blica po filozofiji bolje išta nego ništa, i testni LG tu nije izuzetak.

Moj iPhone 3G imao je kameru za svoje vrijeme skromnih mogućnosti, svega 2 MP. Međutim, pravila je sasvim solidne fotografije. S druge strane, moj aktualni HTC Sensation može se pohvaliti kamerom od 8 MP, dvostrukim LED ‘blicem’ kojeg iPhone nije imao… i katastrofalnom kvalitetom slike. Kakve su fotografije na LGu? Prosudite sami, priložio sam nekoliko slika uslikanih u različitim situacijama, a provjerite i šta kaže GSMArena.

Program za fotkanje aspekt je Windows Phone koji mi se daleko najviše svidio. Za nivo fotografskog aparata o kojem govorimo prepun je opcija, a opet ga je jednostavno koristiti. Za razliku od iPhonea i HTCa, Windows Phone ima posebnu tipku za ‘okidanje’, što je itekako praktično za slikanje. Kada pokušavate držati ruke mirnima i pritisnuti okidač, mnogo je lakše pritisnuti fizičko dugme nego gađati prstom po touchscreenu, pogotovo u situacijama kada pokušavate uslikati sami sebe. Camera app može se pokrenuti duuugim pritiskom na dugme za okidanje (da se ne bi pokretao slučajno), bez obzira je li mobitel zaključan ili ne. Jako praktično.

Kao što rekoh, Camera app prilično je bogat opcijama. Zna snimati fotografije (‘obične’ i panoramske, u 4:3 i 16:9 omjeru dimenzija) i filmiće, može se postaviti (ne)korištenje blica, ima anti-shake opciju koja umanjuje efekte prirodne trešnje ruku prilikom fotkanja, auto-fokus (dugme za okidanje moguće je pritusnuti do pola, kao na pravim digitalnim fotoaparatim), podržava tzv. geo-tagging, može se korigirati balans bijele boje, dotjerati svjetlina itd. Sve opcije imaju mogućnost automatskog podešavanja, ali ko voli i zna, može čeprkati po postavkama kako bi dobio efektnije rezultate. Naravno, iz Camera appa mogu se pregledavati i sve prethodno uslikane fotke.

Drugi dio priče o slikama na Windows Phone je Pictures, wait for it, hub. Ovaj hub mnogo je više od programa u kom se može pregledavati kolekcija fotografija na mobitelu. Prvo što ćete primijetiti je da je slika u podlozi Pictures huba jedna od vaših fotografija (može se birati koja). Cool! Slike su razvrstane na sve koje su uslikane predmetnim mobitelom i one posebno podijeljene na albume (o ovome više par redaka niže). Vrlo zgodna opcija je i sortiranje po datumu.

Pictures hub

Kao što smo maloprije utvrdili, fotografije koje uslikamo mobitelom vrlo često znaju biti, pa, ne-baš-optimalne kvalitete. Imajući u vidu kako nam softver kojim se nedostaci mogu ukloniti nije uvijek pri ruci, Microsoft je ponudio Auto-fix mogućnost koja radi prilično dobro, mada je daleko od svemoguće. Rezultate nastale primjenom Auto-fixa na fotografiju nastalu u uvjetima slabog osvjetljenja možete pogledati u priloženoj galeriji.

Windows Phone ne propušta iskoristiti mogućnosti koje nudi integracija (opet ta riječ) sa gazilion Internet usluga ni kada je Pictures hub u pitanju. Fotografije je lako proslijediti mailom, okačiti na Facebook ili uploadati u oblak (SkyDrive). Ukoliko ste nabavili još kakav app za baratanje slikama, i njemu se može lako pristupiti kroz hub. Također, u hubu možete u obliku timelinea pregledati slike koje su vaši prijatelji zakačili na Facebook zid, Twitter i druge Internet usluge koje ste integrirali s Windows Phone, ili pregledavati njihove Facebook albume. Svoje slike možete i tagovati!

Od svih mobilnih platformi koje sam koristio, Windows Phone me se najviše dojmio kad je fotografija u pitanju. Nadam se da će ovu lakoću korištenja ubrzo kopirati i konkurencija, jer kako sada stvari stoje Microsoft im bježi u ovom segmentu (imajte na umu da kvaliteta fotografija najvećim dijelom ovisi o kvaliteti hardvera koji je ugradio proizvođač mobitela). Dok ne probate slikati Windows Phone mobitelom i ne shvatate koliko su rješenja na iPhoneu i pogotovo Androidu zapravo nezgrapna.

Sutra ću se baviti jednom od tema koje spadaju u domenu crne magije: tethering…

Naslovna slika:

• CAMERA copy by Norton Photography

Ovaj post dio je serije tekstova 15 dana uz Windows Phone koja je nastala zavhaljujući Microsoftu. Više o razlozima nastanka serije, ali i o cilju koji njom pokušavam postići možete pročitati u uvodnom tekstu Otkud, šta, kako, zašto i čemu sve ovo?

S igrama na mobitelu po prvi put sam se susreo, kao i većina uostalom, na Nokii 3210. Legendarna zmija (Snake), upravo zahvaljujući ranim Nokiinim modelima, sigurno je jedna od najigranijih igara svih vremena. Danas su igre nezaobilazan dio softverske opreme svakog mobitela, i Windows Phone tu nije izuzetak.

Games hub

Ako bih morao Windows Phone opisati jednom riječju, bila bi to riječ integracija. Microsoft je u Windows Phone platformu integrirao zbilja impozantan broj svojih usluga (džaba se nadate, ne i Skype). Jedna od njih je je i Xbox Live čija je ideja integracija igračkog iskustva na platformama tipa PC, Windows Phone i Xbox. Ukoliko imate Xbox Live account (povezuje s Live accountom, malo je zapetljano) na sve tri platforme moći ćete pratiti svoja postignuća u različitim igrama. Nekada davno igrao sam nekakav Age of Empires Online za šta mi je trebao Xbox Live acc, tako da me je iznenadilo kad sam na mobitelu vidio da mi piše da sam u toj igri postigao par stvari (ne znam šta tačno, odigrao sam tri misije i zaboravio da ta igra uopće postoji).

Nakon People’s i Office, došli smo i do trećeg huba. Games hub je centralno mjesto za zabavu. Otud se pristupa kolekciji instaliranih igara, može se pregledati i uređivati Xbox Live korisnički račun, pregledati naslovi po izboru osoblja koje održava Xbox Live servis, ali i uskočiti u multiplayer okršaje s prijateljima. Dakako, može se pristupiti i dijelu Windows Marketplacea posvećenog igrama. Kao i ostatak Marketplacea, i ovaj je vrlo pregledno podijeljen na podkategorije, tako da se brzo i jednostavno može doći do igre baš kakvu želite.

Što se konkretnih naslova tiče, ja sam potpuno pogrešna osoba da sudim ima li ih dovoljno i kakvi su. Nikad nisam previše gotivio igre na mobilnim platforma, od Game Boya naovamo. Čak ni gorespomenutu zmiju nisam nešto puno igrao, meni takve igre pravo brzo dosade. Tako da, džaba mi je suditi valjaju li igra na Windows Phone ili ne, kad se meni nikada nijedna igra na mobitelu nije nešto puno sviđala. Čak ni Angry Birds i Fruit Ninja. Da izvinete, meni sve to nešto bezze, dosadi poslije 3 nivoa.

Sutra se vraćam u nešto produktivnije vode. Vrijeme je za slikavanje…

Ovaj post dio je serije tekstova 15 dana uz Windows Phone koja je nastala zavhaljujući Microsoftu. Više o razlozima nastanka serije, ali i o cilju koji njom pokušavam postići možete pročitati u uvodnom tekstu Otkud, šta, kako, zašto i čemu sve ovo?

Kako bi vi preveli Office mobile? Meni ovo Ured, mobilni ured baš super zvuči. Baca malo na Obveznicu, Jakova Obveznicu…

Office hub

Nego, Office na mobitelu? Zvuči nekako nezamislivo, pogotovo uzevši u obzir kakvi su softverski teškaši Microsoftovi Word, Excel i drugari. Ali zašto bi to bilo čudno? Prije 15ak i kusur godina instalirao sam Office, verziju 4 čini mi se, na tada vać prastaru 486icu (DX2 procesor na vrtoglavih 66 MHz) i Windows 3.11 s nekih 24 disketa, ili tako nešto. U jesen 2000. kupio sam novi kompjuter. Ništa spektakularno, ali solidno. Sjećam se da je procesor bio AMDov Athlon s K7 jezgrom na solidnih 600 MHz. LG-E900 je cca 15 puta brži od 486ice i cca 1,5 puta brži od Athlona (megasrca nikad nisu bila mjerilo snage ni brzine procesora, ali recimo, za potrebe ovog teksta, da jesu). Ako su oni svojevremeno mogli pokretati tadašnje verzije Officea, zašto LG ne bi mogao pokretati neku za današnje vrijeme pojednostavljenu verziju? Na žalost, touchscreen interfejs, male dimenzije ekrana i kapacitet baterije ograničavaju šta se Officeom na mobitelu može postići.

Prije nego uđem u detalje: Office na Windows Phone je B E T O N. U prvi mah sam posmislio: “Office na mobitelu, koja glupost”, ali kad sam probao shvatio sam da je super. Sve dok ne očekujete interfejs desktop verzija Office programa i pripadajuće more opcija bit ćete vrlo prijatno iznenađeni. Office mobile može otvarati dokumente nastale na desktop verziji (i kontra: da, na mobitelu možete stvarati nove dokumente) i ovo mu je, po meni, jedna od osnovnih namjena: pregledavanje Office dokumenata. Iako se mogu stvarati novi dokumenti i mijenjati postojeći, Lav može biti bezbrižan, Rat i Mir 2.0 neće biti napisan na mobitelu u trolejbusu. Teško je zamisliti ogromnu tabelu s milijardu ćelija punih svačega na objektivno (za ove stvari pre)malom ekranu mobitela, ali u Microsoftu su nekako uspjeli. Iako je neopisivo nakaradno probijati se kroz velike, bogato formatirane dokumente (ako znate šta tražite, opcija search radi odlično), stvar fercera. Ukoliko se pomirite s nedostacima koje nameće format uređaja, Office mobile se u nekim situacijama može pokazati itekako korisnim (jesam li to čuo “đonovi na ispitu”?).

Word mobile

Što se tiče podržanih aplikacija, to su: Word, Excel, PowerPoint i OneNote, pa na sve to dodajte i podršku za SharePoint. SharePoint i OneNote ne koristim niti sam ikada koristio; iako su oba segmenta Officea vrlo bitni dijelovi mobilne verzije (pogotovo OneNote koji se, što bi raja rekla, ubio za sinkronizaciju porukica i kratkih bilješki i natuknica, zvučnih zapisa i videa između dekstopa i mobitela – OneNote ima daleko najviše smisla u mobilnom Office paketu obzirom na tip i format sadržaja kojim barata) nisam ih pregledao više no letimično, kao ni Excel i PowerPoint uostalom – vrijeme koje mogu izdvojiti za pisanje ovog teksta ipak je ograničeno. Fokusirao sam svoje istraživanje na Word koji najčešće koristim.

Office mobile je relativno bogat opcijama i jedan vrlo, vrlo ozbiljan (i velik) paket aplikacija, integriran u Windows Phone (ne doplaćuje se) čiji je jedan od centralnih dijelova. Sve Office aplikacije dijele zajednički dio, Office hub, odakle se otvaraju postojeći ili stvaraju novi dokumenti / bilješke. Kada otvorite dokument u Wordu izgleda slično kao kakva jednostavnija web stranica u IEu. Lako je označavati dijelove teksta i potom raditi Copy/Paste. Ukoliki želite uređivati dokument, pored unosa teksta dostupne su i neke rudimentarne opcije formatiranja (bold, italic, underline, podvlačenje bojom, bojanje teksta i sl.), dodavanje komentara (vrlo bitna opcija, obzirom da je glavna namjena Office mobile pregledavanje dokumenata), ali i pretraživanje dokumenta. Dokument se može dijeliti putem neke u opcijama Windows Phone pridružene usluge (različiti mail accounti itd.).  Kao i uvijek, neku izdvojenu stvar, u ovom slučaju bilješku, moguće je prikačiti na početni ekran u vidu pločice, kako bi joj se brže pristupilo.

SkyDrive app

Važan dio Officea je integracija sa SkyDriveom, Microsoftovom cloud storage uslugom koja je dio Windows Live porodice. Dakle, nešto ala Dropbox, samo u Microsoftovoj režiji, po mom skromnom mišljenju bolje, i usko integrirano s Officeom i Windows Phone općenito. Dokumente s PCa možete postavljati na oblak putem web stranice, ili zahvaljujući posebnom programu (Windows Live Mesh, dio Windows Live Essentials paketa u kojem je ‘MSN’ Messanger) koji sinkronizira sadržaj (do 5 GB) odabranog direktorija s udaljenim serverom. Svi dokumente koje stavite u taj direktorij bit će dostupni na drugim uređajima koji se sinkroniziraju s vašim Live accoutom, uključujući Windows Phone (preuzima dokument tek kada vi zatražite). Ne mogu opisati koliko je ovo praktična opcija. Kad već spominjem SkyDrive, postoji posebna (besplatna) aplikacija koju je potrebno instalirati kroz Marketplace kojom se može manipulirati svim vrstama datoteka spremljenih u oblaku.

Šećer na kraju: svi dokumenti mogu se otvoriti i u web verziji Office aplikacija (mnogo bolje nego Google Docs – izgledom podsjeća na Office aplikacije, ima sve najvažnije opcije i još ponešto preko toga). Ako do sada niste koristili Office Web Apps, svakako isprobajte, nećete se pokajati.

Umorili smo se u uredu danas, red je da se sutra nešto i poigra…