e-Book
Tržište štampanih (tiskanih, printanih, kako kome drago) medija je posljednjih godina na žestokom udaru modernizacije i globalizacije. Sveprisutnost Interneta i besplatnog sadržaja na njemu uz sve bolje poznavanje jednako sveprisutnog engleskog jezika u širim narodnim masama otežava stvari svima onima koji žive od objavljivanja radova i vijesti po starom, uhodanom sistemu koji je s nama zadnjih 200injak godina.
Govorim o izdavačima, štamparijama, piscima, medijskim i novinskim kućama koji u posljednje vrijeme udaraju glavom o zid pitajući se kako dalje. U SADu svako malo propadne poneka novinska kuća, malo je onih koje ostvaruju profit, a kad su knjige u pitanju na pomolu su tehnološke inovacije koje bi stvari mogle izmijeniti iz temelja.
Stoga, doista, kako dalje?
(članak se proteže na 3 stranice, ne zaboravi listat)
Krenimo od novina…
Novine i štampane publikacije općenito su već odavno u banani. Nije to ništa novo, trend opadanja tiraža prisutan je već desetljećima, međutim, upravo ovih dana doživljava svoju kulminaciju.
Naime, sistem novinskog izdavaštva razvijan je (doslovno) posljednjih 200injak godina. Samim tim, prilično je krut i nevoljko se mijenja. Puno je tu nivoa koje neka informacija mora proći do objave (novinari, urednici, lektori…), što nužno nije loše (naprotiv, povoljno utječe na publikaciju u smislu kvaliteta), ali zajedno s tehnologijom prijenosa informacije (treba vremena dok se sve to odštampa) jednostavno se ne može mjeriti s brzinom modernijih medija poput radija, televizije, pogotovo interneta (twitter?). Ljudi vole breaking news dok su još breaking, i to je to.
Drugi problem je što se novine plaćaju, a radio, televizija i internet uglavnom ne (ili se plaćaju na drugi način koji konzumentu informacije nije odmah vidljiv). Drugim riječima, ljudi su navikli imati besplatan pristup informacijama i teško je pronaći model kako sav taj novinarski, urednički, lektorski trud naplatiti.
Konačno, živimo u vremenu web 2.0 eksplozije, gdje je korisnički generirani sadržaj apsolutni hit. Blog, društvene mreže i social sadržaji na svakom su koraku. Svi smo mi i novinari i urednici i lektori i dizajneri. Svi mi kreiramo novosti, što je, bar za mene, principijelno loše. Novinar bi trebao biti objektivan i neumješan u dešavanja oko sebe, a kad je korisnik nekog servisa ujedno i autor sadržaja, sam ‘novinar’ je često i vijest… Da ne govorimo što sav taj redakcijski lanac koji neki članak mora proći prije izdavanja nije tu badava, tako da web 2.0 sadržaji, makar zanimljivi i često korisni, kvalitetom često znaju biti obično smeće.
Kako god, novine i slične publikacije propadaju na sve strane, pogotovo u SADu. Neka izdanja znala su bilježiti milionske gubitke na sedmičnoj razini prije no su ih odlučili ugasiti. Ovo u biti ne mora biti nužno loše, jer se na tržištu nalazilo dosta toga izuzetno nekvalitetnog, no problem je što će u ponor za sobom povući i neka doista dobra izdanja. Kako trenutno stvari stoje, u SADu je od marta 2007. zatvoreno 11 redakcija, a još 8 ih se orijentiralo isključivo na online izdanja (izvor: Newspaper Death Watch).
Ekolozi na sve skupa vjerojatno gledaju s odobravanjem, jer se smanjuje sječa šuma (tiražniji listovi dnevno progutaju omanju šumicu). A sigurno nije mrsko ni izdanjima koja će preživjeti i kojima će skočiti tiraž – surovo ali istinito: preživljavaju samo najbolji, jer konzumenti, pokazalo se to nebrojeno puta do sad, znaju cijeniti kvalitetu. Stoga velike, etablirane novinske kuće, prepoznatljive stilom i kvalitetom sadržaja koji objavljuju desetljećima sigurno i dalje imaju zagarantiranu budućnost. Oni drugi neće biti te sreće.
Ipak, nije sve baš tako crno. Novinske kuće se ujedinjuju (na ovaj ili onaj način, sve dok im regulacijska anti-monopolistička državna tijela gledaju kroz prste), surađuju, trude se. Neki (čak) i uspijevaju. Učestao trend je prebacivanje na online izdanja koja su jeftinija za proizvodnju i distribuciju.
No, tu se javlja drugi problem: kako naplatiti konzumiranje online sadržaja? Za specijalizirane publikacije je to donekle lako: ponuđač jedinstvenog sadržaja koji se ne može naći nigdje drugo uvijek će naći nekog ko je voljan platiti za nešto kvalitetno, no oni koji distribuiraju ‘vijesti’ neke generalne kategorije su tu u velikim problemima. Ako, onako objektivno, pogledamo članke koji se vrte na webu, u velikoj većini slučajeva radi se o prepisivačini generičkih agencijskih vijesti (poražavajuće je malo autohtonog autorskog sadržaja, još manje istraživačkog novinarstva). I zašto bi onda iko bio voljan plaćati te vijesti na jednom mjestu, kad ih na drugom može dobiti besplatno? Navikli smo na besplatan sadržaj, teško će nas bit odučit od toga. Sad na scenu stupaju geniji na kojima je da smisle novi, dosad neviđeni poslovni model naplate online sadržaja koji će ih učiniti milijunašima…
Ipak svi mi volimo zavalit se u omiljenu fotelju i prelistat novine, ili pijuckat kafu u omiljenom kafiću uz kolumnu kakvog čangrizavca. Takav gušt ne daju ni radio, ni televizija, a ni internet, papir je tu nepriskosnoven. No dokad?
Slični postovi:
- e-Book wars: kraj prve runde
- Kako napraviti vlastite Internet novine?
- Kako mi je ukralo tekst
- Facebook Notes RSS Import fail
- Migracija sa Blogger.ba
Koliko sam skuzila npr. Avaz ima on line izdanje koje, ako zelis u potpunosti procitati, moras se on line pretplatiti. Dobijes, valjda, user name i pass mada i to nije nesto, jer mogu koristiti i tudje. Evo, recimo, moja firma je pretplacena i ima pravo i na on line izdanja stoga ima i user name i pass, da hocu mogu koristiti svaki dan. I ja i jos 64 uposlenika :D
eh da… i ovo ti je pravo dobro: BITCHNET? hahahaha….
i jos nesto da recem… :D
ja brate volem plaho listati knjigice i novinice, da osjetim pod rukom i da zavrnem onaj cosak lista dokle sam stigla :))))
ova on line izdanja me izmorise ;) ne uzivam.
Da su dosad skontali kako naplatit on-line uslugu, ne bi bili u problemima :D
Ovi hepeci o kojima sam pisao su pravo šminkica, dok se sve skupa razvije postat će dostojna zamjena papirnim izdanjima. Istina, to će bit tek za 10ak godina, ali pokreće se.