Dah nekog prošlog vremena
15. Rujan 2009.
10 komentara
Sarajevo je čudan neki grad. Nikad ne znaš na šta ćeš naletit iza ćoška, doslovno.
Prije par dana sam ničim izazvan prošao između zgrada u dijelu grada za koji nikad nisam skužio kom kvartu pripada. Pretpostavljam da bi se moglo opisat kao Donji Pofalići, nešto između Ekonomske i Socijalnog. Kad ono…
88 ruža za druga Tita (klikni na sliku za uvećanje)
Stoje i ruže (nisam brojao je li ih očuvano svih 88), ali stoji i tabla s posvetom. I dok drugdje kidaju natpise s ulica, kipove i biste s imenom i likom na slici pomenutog bivšeg doživotnog predsjednika, kod nas preživi i tabla poput ove.
Je li ovo rijetki dašak zrelosti društva koje je u stanju suočiti se s vlastitom prošlošću? Ili to samo huligani jednostavno nikad nisu zašli u ovaj kraj?
Pogledajte i ovo:
- Facebook Notes RSS Import fail
- Migracija sa Blogger.ba
- Cloud Notepad – nezabilazno blogersko pomagalo
- O šiframa
- Objavljen ‘Ples sa zmajevima’
Kao i uvijek kod nas, u BiH, uvijek postoji više razloga. Mislim da ovdje ima i jednog, a i drugog. U zadnje vrijeme, nostalgija nas “dere” sve više i više…
Tako to ide, ljudi pamte samo ono dobro, loše se (srećom) brzo zaboravlja. I onda nakon puno godina nije teško govoriti o nostalgiji i o dobrim-starim danima.
Treba nama Tito, svima… pod hitno :)
Jesi li gledala ‘Maršal’? Hrvatski film od prije 10ak godina? Uglavnom, ako nisi, preporučujem. Radnja: pojavio se Tito na nekom dalmatinskom otočiću…
:) hvala na preporuci. Vikend rezerviran za “Marsala” :)))
Tito je Tito ! :D
Maršal je super film… mnogo više nego samo jedna obična komedija. Film sa dubokom porukom. Iskreno sumnjam da će u skorije vrijeme na političku scenu balkana isplivati ličnost slična Titu. I da ispliva, opet se ne bih poveo njegovim principom… Nemam ništa protiv njegove politike, čak šta više, podržavam pravdu i ravnopravnost među ljudima. Međutim, upravo radi činjenice da smo mi skloni zaboravu loših stvari, desilo bi nam se slično, ako ne i isto ono što se desilo nekoliko godina poslije Titove smrti. On je ujedinio ljude sa ovih porstora pod isti krov i suzbio nacionalističke retorike i ideologije (od kojih mi se uvijek diže kosa bez obzira sa koje strane i odakle dolaze), no država (Jugoslavija) koja umire sa smrću njenog vođe, zaista nije nešto što bi nam opet trebalo.
Uvijek se sjetim zgrade do moje, na ulazu velika tabla sa Titovom slikom i tekst: “Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo”. Nije ga se ni sahranilo kako treba, već se skrenulo…
Preko vikenda upadnem u videoteku i trazim “Marsala”. Nemaju pojma o cemu pricam, niti kada je film izasao. Googlam sad i vidim 1999. god. Ne mogu da vjerujem… Garant je onaj u videoteci protivnik Tite, pa mi ne da :D
Wow, 10 komentara, jest da je pola mojih, ali 10! Dvocifren broj!!!
Odsad pa na dalje i ubuduće, Titu spominjem u svakom postu. Blog ima da mi obori sve rekorde popularnosti…