Crk’o bojler

Gorenje Tiki OGB ODD

U BiH je iza rata snimljeno skroz finih filmova. Pod ‘finih’ podrazumijevam gledljivih, onih što imaju glavu i rep i što se na pola filma ne pitate kad će napokon početi radnja i šta je pisac htio reći. Ničija zemlja nije džaba zaradila oskara za Danisa Tanovića, Gori vatra Pjera Žalice mi se skroz sviđa, a ni 32. Decembar Saše Hajdukovića koji sam ljetos gledao na Sarajevo Film Festivalu uopće nije loš (dapače). Međutim, iz gomile se uvijek izdvaja drugi Žalicin film, Kod amidže Idriza. Film o svačemu pomalo, koji pored primarne teme prikazuje još toliko toga; filmska ilustracija sarajevskog mentaliteta kakvu još nismo imali prilike vidjeti.

Pored neizostavne (i sjajne!) muzičke teme filma, Halidove (samo je jedan Halid, makar su dvojica) Malo je malo dana, u sjećanje mi se urezala scena u kojoj amidža (iliti stric) Idriz (ulogu tumačio Mustafa Nadarević) dok melje kafu ručnim mlinom (puna oprema: sako prebačen preko ramena i vunena kapica na glavi) gleda kako mu amidžić (Senad Bašić) ‘stručno’ popravlja stari bojler (standardno sav izubijan i požutio). Nakon neuspješnog ‘popravka’ amidža Idriz izgovara kultnu rečenicu: “Bojim se da je kvar negdje dublje u sistemu”.

Za one koji nisu skontali, komičnost proizlazi iz činjenice da je ‘sistem’ bojlera pravo, pravo, pravo jednostavan. U bojleru se gotovo da i nema šta pokvariti. Kotao (metalni kazan) u kom se grije voda, par cijevi (jedna za toplu, jedna za hladnu vodu), grijač (sam po sebi vrlo jednostavna stvar, u principu komad metala ogromnog otpora koji se užari kad kroz njega poteče struja), žica (s kontaktima) koja dovodi struju i termostat. Ako zanemarimo toplotnu izolaciju između kotla i vanjske ‘šminka’ oplate i LEDicu koja svijetli kad grijač radi, to vam je bojler. Zato je Idrizova izjava da je kvar negdje dublje u sistemu toliko smiješna (školski primjer sarajevskog humora), jer sistema vrijednog spomena nema, o dubini da i ne govorimo.

Znate šta je još komičnije? Kad shvatite da je amidža Idriz, na moju žalost, ipak bio u pravu…

***

Prije nekih godinu ipo odluče starci renovirati kupaonu. I bilo je vrijeme, zadnje renoviranje doživjela je sedamdeset-i-neke kad su njih dvoje kao frižak bračni par tek dobili stan. Od tada je prošlo podosta vremena, a i da to samo po sebi nije dovoljno, par poratnih godina stan je bio napušten i devastiran. Stradale instalacije, počelo curit na sve strane. Nešto se moralo učiniti.

A kad se radi, nek se radi temeljito. Polupali smo stare pločice, izvalili cijevi i žice iz zidova, provukli nove. Napravili nove odvode, stavili nove ventile, izbacili staru (olupanu) kadu i ubacili modernu tuš-kabinu. Sve nova oprema, uključujući i bojler. Stejt-of-di-art Gorenje Tiki OGB ODD od 50 litara.

Mora se priznat, bojler baš ono pravo svemirski izgleda u friško napucanoj kupaoni. Pa zaštita od kamenca, pa ekstra grijači, pa posebna termo izolacija, pa triput viša cijena. Digitalne kontrole i LED display na kom vidite na koliko ste narihtali da se voda grije. Ma sve nešto ekstra. I radio je stvarno dobro, sve do prije 15ak dana.

Uključim bojler, kasnije dođem da vidim je l’ se voda ugrijala, još gori lampica da grijač radi. Dođem opet za sat, ništa. Opet za sat, i dalje šatro grije. Probam ima li tople vode, ništa, hladna. Šta bi, crk’o bojler.

Zovi servis, još je pod garancijom, dođu ljudi, pogledaju i izreknu novu kultnu rečenicu: “Otišla vam je elektronika na bojleru”. Kakva crna elektronika na bojleru?! Izgleda da ovaj moj svemirski model ima i to. Na moju veliku žalost, amidža Idriz se preko noći prometnuo u proroka. Još i nekako što je lik iz meni dragog filma izrekao rado citiranu (ispade i proročansku) rečenicu, teže je prihvatiti što se proročanstvo ostvaruje preko mojih leđa.

Kažu nemaju dio na stanju. Naručili su iz Slovenije, “dođe to obično za 15-20 dana”. Žao im je zbog neugodnosti. A neugoda k’o u najboljim ratnim godinama, zagriješ lonac vode na šporetu (bar plina ima, da ne ureknem), pa u lavabo. Učini ti se da je voda vrela, pa rashladiš i više nego što treba, pa na kraju ostaneš s lavaboom (kom naravno čep baš ne dihta pa se trkaš s vremenom, hoćeš li završiti prije nego ostaneš bez kapi vode) dupke punim jedva mlake vode. Uzmeš spužvicu, pa lagano, plakneš se do pasa, plakneš se od pasa, i na kraju na brzaka tarneš glavu. Izađeš tako sav nikakav iz napucane kupaone, pogledaš na kalendar, piše 2010., a ti se pereš haman u kanti.

Zbilja ne preporučujem Gorenje Tiki OGB ODD (ima modela koji imaju malkice drukčiju oznaku na kraju, ali sve je to isto), izgleda da ima ozbiljnih problema. Čujem da se i drugima kvari, tako da nisam sam, ako je to ikakva utjeha. Vjerujte, govorim ovo iz iskustva, elektronika u bojleru vam zbilja ne treba. Samo može nastati kvar negdje dublje u sistemu. I oni starinski, s bimetalnim termostatom na navijanje griju jednako dobro. Da ovaj nije pod garancijom i da nije bio skup k’o što je bio, sad bi letio van ne znam kako da svemirski dobro čuči u napucanoj kupaoni, a uzeo bi’ nešto najobičnije za stotinjak maraka i bar se istuširao k’o čo’j'k iz 21. vijeka. Ovako mogu samo lupat glavom od zid i vikat gdje mi je bila pamet. Kad geek mora imati i elektronika na bojleru. Tražili ste, evo vam ga.

***

Dok čekam da stigne dio iz Slovenije, preostaje mi samo da kukam: “Crk’o bojler! Tuširanje po komšiluku.”. Ili to, ili pristavit lonac vode…

Pogledajte i ovo:

• Špijuni su među nama – third-party tracking skriven u WordPress pluginu
• FireSheep i Session Hijacking – kad ti ovce spale farmu
• CopyPaste’s Podcast – Ep24 – CP’s back!
• Migracija sa Blogger.ba
• Facebook Notes RSS Import fail