Najveća zamjerka koju alternativci nalaze kod klasičnih mass-medija je njihova pristranost. Htjeli-ne htjeli, komercijalni mediji imaju vlasnike koji imaju svoje interese i sasvim je logično da će neka medijska kuća promicati stvari koje su u interesu njenih vlasnika i/ili sponzora, čime se automatski gubi objektivnost i takvom mediju se više ne može u potpunosti vjerovati. Klasičan primjer su TV kuće koje žive od emitiranja reklama. Ako je proizvod koji reklamiraju objektivno loš, teško da će to negdje spomenuti, plašeći se da ne izgube reklamni ugovor koji im donosi novac od kojeg žive. Posljedica je da do konzumenata dolazi pogrešna informacija…

Dakle, alternativan znači drukčiji ili različit od referentnog. Alternativne pod-kulture djeluju na rubovima mainstream ili popularne (pop) kulture. Ovakve kulture nisu ništa novo, i zapravo bi se moglo reći da svaka generacija ima svoju verziju kulture, nasljeđujući kulturu svojih roditelja koja je tekući mainstream i dodajući joj vlastite tekovine. Ovo je posljedica tipične adolescentske pobune protiv autoriteta koja je s nama već jako dugo…

Živimo u dobu intenzivne komercijalne eksploatacje svega i svačega, gdje svetinje (skoro da i) ne postoje (Božić je vrijeme da se troše ogromne količine novca na najčešće potpuno nepotrebne darove, da se jede i pije u prekomjernim količinama, dok se rođenje Isusa stavlja u treći, peti plan; u modi su jako uske / dekoltirane majice [...]