Bloggeri i umjetnost pisanja
GEISHA IN SILHOUETTE WRITING A LETTER -- An Unusual Image from OLD JAPAN by Okinawa Soba
Negdje u dubini duše blog je jedna obična web stranica: dobro prolinkan multimedijalan sadržaj baziran na tekstu (zanemarimo na trenutak podkategorije kao što su foto blogovi i video blogovi na koje se izrečeno ne mora nužna odnositi). Web stranice su izvorno zamišljene kao stranice pune slova; slike, video, zvuk i sve ostalo kasnije dodano samo začinjavaju konzmaciju osnovnog sadržaja – teksta. Slično je i sa blogovima.
Lijep i pregledan dizajn je svakako dobrodošao, kao i prateće ilustracije u vidu slika i videa, ali sve je to podređeno onom glavnom – njegovom veličanstvu sadržaju. A sadržaj (srž) je u velikoj većini slučajeva tekst. Relativno dug tekst (ako želite blog na kom ćete objavljivati samo kratke crtice, pokoju sliku iz kućne radinosti ili filmić na koji naletite u bespućima Interneta, onda vam klasičan blog ni ne treba, preporučujem da pogledate tumblr – mala digresija: uvjeren sam da će upravo tumblr biti najviše pogođen novim Twitter interfejsom). Ako je negdje u dubini duše blog zapravo hrpa teksta, to implicira da smo mi blogeri, negdje u dubini duše, zapravo pisci. Pisci svojim djelovanjem stvaraju književnost. A književnost je umjetnost. Jesu li tada blogeri umjetnici?
Blog kao umjetnost
Bloger = umjetnik? Možda bogohulno zvuči trpati sebe, skromnog blogera, u isti koš sa primjerice Tolstojem i Dostojevskim (mada će zlobniji čitatelj sada rado primjetiti sklonost ovećoj dužini teksta koju dijelim s ruskim klasicima), ali činjenica je da postoje svakojake umjetnosti. Neki kič, šund i slične akrobacije neće ni podrazumijevati pod umjetnost; možda su i u pravu. Teorija umjetnosti je jedno od polja ljudskog djelovanja u koje se, bit ću iskren pa priznati, slabo do nikako ne razumijem. Međutim, nepobitno je da mi, blogeri, baš kao i književnici stvaramo suvisle nakupine teksta, naših ruku i umova djela.
To isto čine i, primjerice, novinari, i mnogo drugi. I njima su riječi oruđe, istina. Novinski tekstovi imaju svoju formu, svoj ton i stil. Postoje određena pravila kojih se treba pridržavati, i ta pravila se uče. Uči se kako pisati takve tekstove, kao što se uči pisati fikciju. Dobar pisac se ne postaje preko noći.
Blog je, s druge strane, od samog nastanka koncipiran kao amaterski uradak dostupan svakom. Bloggeri su počesto vrlo mlade osobe, neiskusne i neuke kad je pisanje u pitanju. Upravo zbog toga blog ima reputaciju nekvalitenog književnog uratka (na žalost, opravdano zasluženu).
Prethodno izrečeno je, na žalost, istina. Nije nevičnost autora pisanoj riječi jedini uzrok tome. Sam blog ima svojevrsnu krizu identiteta, ni sam ne zna je li to osobni (ili grupni) dnevnik, svojevrsni online magazin tematike koja šara koliko i interesovanje autora (gdje je autor ujedno i urednik i lektor, 3u1), ili pak serija eseja u pokušaju u kojima se autor trudi dočarati nam svoj pogled na određene pojave / osobe / dešavanja. I kako onda tempirati ritam, definirati stil i odabrati formu, kad u trenutku kad se prihvatimo tastature mi blogeri najčešće ne znamo što zapravo želimo?
Teško. Kao što je teško pisati bilo šta drugo. Problem je u tome što slova naučimo kad naučimo čitati, pisanje dođe zajedno s tim. Slova kombiniramo u riječi, riječi u rečenice. Rečenicama damo smisao, spojimo ih u tekst i to je to, zar ne? U osnovi jeste, ali postoji velika razlika između pisanja teksta i pisanja kvalitetnog teksta, kao što je razlika igrati lopte na školskom igralištu i u finalu lige prvaka – pravila su ista, i igra je načelno ista, a opet toliko drugačija. A pisanje kvalitetnog teksta se uči. Istina, ima tu i talenta, ali još nisam čuo za nekog ko je dobio Nobelovu nagradu za književnost za djelo koje je napisao sa 15-16 godina.
Kako postati dobar blogger?
Postoje specijalizirane škole u kojima se one koji žele postati pisci uči osnovama ‘zanata’. Prenose se neke osnovne vještine, skreće pažnja na greške. Vježba se. Napisano je puno knjiga u kojima priznati majstori pisane riječi pokušavaju dočarati proces vlastitog umjetničkog stvaranja. Postaviti pravila koja bi ostali trebali slijediti ako žele postati dobri. Jedan od takvih je i Dan Simmons, američki pisac najpoznatiji po svojim nagrađivanim sci-fi i fantasy romanima i kratkim pričama. Na njegovoj web stranici natrapao sam na seriju eseja nazvanu Writing Well u kojima raspravlja o vještinama kojima svaki dobar pisac mora ovladati. To me inspiriralo da kroz nekoliko postova na osnovu preporuka kako postati dobar pisac pokušam nadoći kako postati dobar (u smislu kvalitetan) blogger.Writing well – eng. Pisati dobro / Izvor spisateljstva
Popularan blog ne mora nužno biti i dobar blog, i obrnuto. Razvikani i jako posjećeni blogovi često i nisu nešto posebno. S druge strane, zna se desiti da nekad naletite na nešto doista posebno, pravi dragulj za koji malo ko zna. Za postizanje kvalitete i popularnosti nam trebaju različite vještine, mada smatram da bez iole kvalitetnog sadržaja značajniju popularnost je nemoguće dostići. Da znam kako pisati popularan blog ovaj bi bio daleko posjećeniji nego je. Ali kako postati dobar blogger, u smislu kako dobro, kvalitetno pisati blog, nadam se da ću u tome moći pomoći, i sebi i onima koji čitaju ove retke.
U narednim tekstovima pokušat ću prilagoditi preporuke Dana Simmonsa za potrebe blogera. Znam, prepotentno zvuči. Čak i malo uvrnuto. Ali istovremeno i zanimljivo i (bar meni) uzbudljivo. U narednom postu vidjet ćemo šta gospoda Twain i Hemingway imaju reći na sve ovo.
Slika: GEISHA IN SILHOUETTE WRITING A LETTER — An Unusual Image from OLD JAPAN by Okinawa Soba
Ja sam umjetnica! Ja imam blog! Jos koju godinu iskustva, pa cu moci davati casove bloganja mladjim generacijama. Mozda mi se nekad i isplati :D
Odličan tekst… ostavio me u želji da napišem nešto na svom blogu iako nemam vremena pogledati ga a kamo li pisati. Slažem se sa tobom, onaj ko bloga, piše, svira, pjeva je umjetnik, pisac, muzičar, pjesnik – nazovi kako hoćeš.
Vidim da te je propisno inspiriralo: tri posta u zadnjih nekoliko dana. Wow, I’m impressed!
Ne znam za druge, ali ja sam nevjerovatan umjetnik, prosto mi umjetnost kipti na sve (virtuelne) strane :lol:
Blog je u osnovi orudje komunikacije. Ljudi bi da komuniciraju, i to je to. Da nema otudjenosti, ne bi bilo ni bloga.
Živjela otudjenost :D
[...] jednom od prethodnih tekstova, onom naslovljenom Bloggeri i umjetnost pisanja, pokušao sam vas uvjeriti (a i sebe) kako smo mi bloggeri zapravo umjetnici i kako ono što [...]
Procitao sam tvoj tekst…nabasao u prostranstvu virtualnom dragom mi random tehnikom…svidja mi se.
Medjutim, nisam siguran gdje bih mogao da se svrstam sebe, moja blog oglasavanja, moj stil izrazavanja.
Poceo sam pisati blog slucajno. Dobio pohvale drugih, rekoh onda sebi, ostavi rijeci i razmisljanja elektronski zabiljezene.
Da li sam umjetnik ili samo proizvodim rijeci? Da li je blog neobavezan bijeg od rutine svakodnevne ili ego-trip u nadi da ces biti primjecen? Volio bih da mogu da zivim od pisanja. Sujeta me muci…
Dobrodošli na moj blog i hvala što ste izdvojili vremena da ostavite komentar.
Blog je teško svrstati u neku od kanonskih kategorija. Mi blogeri smo već po definiciji ni tamo ni vamo i svugdje po malo.
Pisanje je težak posao – definitvno ima lakših načina da se zaradi za život. Jako je teško uspjeti, o ovome sam više pisao u ‘Bloggeri Twain i Hemingway ‘.