Blog uzvraća udarac

Svi mi koji smo iole u toku s poplavom sošl ovog i onog koja je posljednjih godinu-dvije vrlo aktualna na Internetu, sigurno smo čuli za tumblr i posterous, dvije simplified-blogging platforme koje su postigle zavidnu popularnost u vrlo kratkom vremenu.

Iako se ne ubrajam u (samozvane?) social networx/media eskperte/gurue koji na sve strane niču kao gljive poslije kiše, svakako spadam u kategoriju korisnika koju mi informatičari nazivamo early adopters. To early kod mene obično prilično kasni, ali ipak po novim hepecima na netu pronjuškam prije nego mainstream ekipa, a to je nekako bit svega. Zaintrigiran popularnošću ova dva (relativno) mlada servisa, istražio sam o čemu se radi. O rezultatima ‘istrage’ čitajte u nastavku.

Blog je prilično stara stvar (informatički gledano) i srećemo ga po ‘netu u ovom ili onom obliku već godinama. Blog igra svoju ulogu u svijetu alternativnih medija, prilično zapaženu, ima svojih mana i prednosti (o njima ovdje neću govoriti jer će se ovaj post u protivnom pretvoriti u omanju knjižicu) i kao tehnologija i koncept dosegao je zrelost, period kad je sve već manje-više uhodano i zna se kako fercera. Dovoljno je reći da, koliko god se neki servisi trudili bloganje pojednostaviti i probližiti prosječnom tehnološki neučenom korisniku, u tome su imali, onako, primjećen uspjeh. To primjećen znači da servisi poput bloggera (nije ga džaba Google kupio) i sličnih imaju veliki broj korisnika, ali nije da se po brojnosti ili utjecaju mogu nositi s facebookom ili sličnim kapitalcima.

Nisu za taj ‘podbačaj’ (nazovimo to tako, mada to nikako nije) krivi old-school bloging servisi, već sam koncept bloga. Ako ćemo pravo (ovo stalno ponavljam), koliko ljudi znaš da vole pisati? Ono, da im nije mrsko realtivno često (cca., 1 x sedmično) nakucati par stotina riječi koje tvore prosječan blog post? Živa istina: ljudi, tipično, ne vole pisati. Isto kao što ne vole čitati. Znam, bruka i sramota, šta te škole rade itd., ali kako je tako je. Ova činjenica sama po sebi ograničava popularnost klasičnih blog platformi. Te platforme su potencialno vrlo moćne i prepune mogućnosti, no te mogućnosti, na žalost, prosječnom korisniku ili ne trebaju, ili treba biti ekspert da bi ih se koristilo.

I onda se pojavi mikrobloging u formi Twittera o kom sad već svi zanju sve. I ekipa koja ne voli pisati nađe se na svom, mogu ostaviti svoj trag na Internetu i reći što žele, bez da se moraju literarno naprezati. Twitter je štur (samo 140 znakova po postu), ograničen samo na tekstualni sadržaj (za sve ostalo potrebno je koristiti pomoćne servise, što baš i nije intuitivno), ali u osnovi je jako, jako, jako jednostavan za koristiti. Drugim riječima, ne treba biti literarno nadaren (kvazi)ekspert da bi se postalo facom na Twitteru.

Old-school – klasični blog i mikroblog su dvije krajnosti između kojih ima podosta prostora. Baš tu se pozicioniraju servisi poput tumblra i posteroiusa, pokušavajući objediniti najbolje iz oba svijeta. Ovaj uvodni dio se ponešto odužio, ali želim pojasniti otkud sad sve te nove usluge, te da nisu baš pale s neba samo tako. Internet i njegove usluge se razvijaju i to je kontinuiran proces, a ja ga volim pratiti :D

Da se vratim glavnoj temi. I tumblr i posterious izuzetno su jednostavni za koristiti, ne mora se brinuti o hostingu, temama, sadržaj svih vrsta i oblika se objavljuje vrlo lako i brzo, gutaju i tekst i slike i zvuk i video, sve rade sami – korisnik se ne mora toliko fokusirati na formu i može se posvetiti sadržaju. Mogu se pisati dugi, kratki postovi, kombinirati sadržaji različitih vrsta. Međusobno su uvezani sa svim i svačim što je danas popularno na ‘netu, od facebooka i Twittera, do last.fma i LiveJournala. Može se raći da su to savršene spamming platforme i nije daleko od istine, ali kako to obično biva, nije alat kriv za belaj, već je kriv onaj koji ga koristi na pogrešan način. A da ljudi vole spamat pokazuje velika popularnost ovih servisa, sam tumblr skupio je cca 1.800.000 korisnika i preko 200.000.000 postova za 2,5 godine rada.

Oba servisa imaju zgodan bookmarklet koji vam omogućava da na svom tumblr ili posterious blogu jednim klikom objavite svako smeće na koje naletite surfajući internetom i za koje se nadate da će produžiti prosječno zadržavanje posjetitelja na vašem blogu na bar 0,486 mikrosekundi. Oba nude mogućnost ‘praćenja’ drugih korisnika i njihovog sadržaja. Opcija imaju dosta, i sve dok ne očekujete funkcionalnsot kuju nudi jedan WordPress, bit ćete zadovoljni.

Jedna od najvećih prednosti je potpuno otklanjanje glavobolje s kojom se sreću svi blogeri koji sami hostaju svoje blogove, a žele objavljivati slike, zvuk i video u iole većoj mjeri. tumblr i posterious sav hosting posao obavljaju negdje u pozadini, korisnik  samo vidi sadržaj koji želi na svojoj stranici i ne brine gdje se on zapravo nalazi, što je idealno rješenje, jer, u konačnici, samo su rezultati bitni. Ova dva servisa bi se uskoro mogla nametnuti kao idealne platforme za vlogove i podcaste koji će tako napokon postati dostupni baš svima.

Na prvi pogled tumblr i posterious se čine kao ista stvar na drugi način, ali kad se dublje zagrebe ispod površine vrlo brzo se uvidi da nije tako. tumblr je dvostruko stariji i nešto popularniji servis, a duži staž znači i da je dorađeniji i ispeglaniji, s više hepeka, funkcija i mogućnosti. Iako je objaviti bilo šta na tumblru prilično jednostavno, učitavanje dashboarda čak i na bržim vezama zna potrajati, što zna smetati. Osim toga, ne volim usluge koje misle da su fora samo zato što iz imena izostave samoglasnik – tumbl(e)r. Pogađate, nisam veliki ljubitelj tumblra.

Skroz mi je bezze njihov repost sistem. Svodi se na to da čopite tuđi post koji vam se sviđa i objavite ga kod sebe. Umjesto da se forsira stvaranje individualnog sadržaja, ohrabruje se prepisivačina. To ponešto govori kojoj grupi korisnika je ovaj sistem namijenjen (nakon ovakvih uputstava kako koristiti tumblr sve postane jasnije). Rebloganje teži stvaranju prilične količine duplikata u dashboardu i zagušuje druge (pametne?) stvari. No obzirom da tumblr (bar po defaultu) na podržava komentare (!?), rebloging je jedini način da autoru date do znanja da vam se njegov post sviđa. Bezze².

Glavna novotarija koju uvodi posterous je post by email. Drugim riječima, sadržaj koji želite objaviti šaljete na posterous email adresu, a sistem se kasnije brine da taj sadržaj bude pravilno hostan, interpretiran, objavljen. Npr. ako pošaljete samo tekst, dobit ćete klasičan blog post. Ako dodate u tekst i sliku, bit će ubačena u post. Ako dodate više slika, napravit će se galerija. Ako dodate film, embedat će se player itd. Naravno, može i bez emaila, direktno kroz browser, ali upravo post by email sistem čini posterous jedinstvenim i vrlo privlačnim za bloganje s mobilnih telefona (blackberry?). Ne znam zašto bi iko blogao s mobitela, ali eto, za one koji se furaju na to, posterous je idealno rješenje. Naravno, ovisno o postavkama, čim nešto bude objavljeno o tome će se znati na autorovom Twitter accu, facebooku, FriendFeedu, Flickru, YouTube accu i čemu sve ne – ali ovisno o sadržaju. Kratki postovi bit će tako proslijeđeni kao Twittovi i facebook statusi, slike idu na Flickr i facebook, filmići na YouTube…

posterious je mlađa usluga, ima jedva godinu dana, a održavaju je samo dva lika (osnivači). Samim tim, dosta toga je još u razvoju, ali ono što već sada nudi radi jako dobro. Prema anketi koju je prije par dana proveo Mashable, tumblr je ipak nešto popularniji.

Dodaj-oduzmi, obje usluge nude manje-više sličnu stvar. No konceptualne razlike postoje.

tumblr je sjajan kad je u pitanju agregacija aktivnosti po raznoraznim sošl uslugama širom Interneta, tumblr će sve to odlično pokupiti i poredati na jednom mjestu. Za razliku od FriendFeeda koji radi to isto na Twitteroidan način, tumblr sve to još i upakira mnogo ljepše zahvaljujući velikom broju gotovih tema koje se mogu dalje dorađivati.

S druge strane, posterous mi se čini kao odlično mjesto za objavljivanje sadržaja svih vrsta i oblika. Jednostavnije je za koristiti od tumblra (i brže!). Ne krijem da mi se ideja sviđa, dijelom zato što nakon dužeg vremena nešto stavlja ponešto zanemarivani email u prvi plan. Ne treba registraciju, a za razliku od tumblra podržava komentare bez da se mora puno čačkati.

Registrirao sam se i na tumblru i na posteriousu (baš kao i na FriendFeedu), a iako sam tumblr podesio da hvata šta sve radim po netu, posterious možda i nastavim koristiti. Sviđa mi se ta ideja post by email i mislim da ću se nastavit igrat s tim. Još samo da smislim za šta ću ga koristiti, ali zasad se mogu igrati povezivanjem ovog bloga i posteriousa…

No i jedan i drugi imaju jednu veliku zajedničku manu, koja, bar kad sam ja u pitanju, može biti i presudna pri donošenju odluge hoću li ih nastaviti koristiti. Šta će mi?

Pogledajte i ovo:

• Facebook Notes RSS Import fail
• FireSheep i Session Hijacking – kad ti ovce spale farmu
• Migracija sa Blogger.ba
• Špijuni su među nama – third-party tracking skriven u WordPress pluginu
• Crk’o bojler