Avatar

Svi pričaju o Avataru, friškom filmu Jamesa Camerona, proslavljenog američkog filmaša poznatog po serijalu Terminator i super-uspješnom Titanicu od prije 10ak godina. Osim po činjenici da radi vrlo, vrlo skupe i vrlo, vrlo, vrlo profitabilne filmove, Cameron je poznat i po revoluciji koju je u filmsku industriju unio korištenjem specijalnih efekata u drugom nastavku Terminatora (ako se neko sjeća ‘zlog’ terminatora (nije Arnold) koji je napravljen od tečnog metala). I sada u Avataru. Efekti su zbilja nešto neviđeno. Možda bi bilo bolje reći da je čitav film jedan veliki specijalni efekt. Naravno, pitanje je koliko je naziv specijalni efekt opravdan za nešto što se koristi u 90% scena (onda nije više posebno, zar ne?), ali to je neka druga priča.

Petak, 18.12., drugi dan prikazivanja u Sarajevskom multiplexu. Vani baš ono pravo žestoko prže minusi. I puna najveća dvorana u kinu. Ipak igra Avatar kog hvale na sva usta. Iz svih tih reklama jedino što sam uspio uhvatit da je relevantno za popunjenost kina je ‘redatelj Titanika’ i ‘ekstra specijalni efekti’. Valjda je to dvoje dovoljno da puni kina do vrha. Al’ dobro, odsjedio sam ta tri sata i pogledao film. Pohvala na račun kina i kvalitetu sjedala, čak ni nakon tri sata nisam puno utrnuo. I da, kokice su i dalje preslane.

U nastavku čitajte kako me se sam film dojmio.

Da se odmah na početku razumijemo: film je pravi holivudski. Igra na kartu zasljepljujuće ljepote i vratolomne akcije kojima drži gledatelje prikovane za stolice (i to mu uspjeva), provlači usput neku ofirnu poruku bez da iole pokušava razvit likove dalje od odavno utvrđenih stereotipa ili smjernica zadanih u prvih 10 minuta filma. Ne želim kvariti priču filma (koja je zanimljiva!) onima koji nisu gledali, ali ta ista priča je i dalje jako predvidiva svima koji su pogledali par holivudskih akcijskih klasika. I naravno, ne može proći bez pretjerivanja koja su tako tipična za Holivud u zadnje vrijeme. Dobro i ljubav uvijek pobjeđuju, strahote sukoba se umanjuju, umrijet se može samo herojski itd. Sam početak je kriminalno loš, vidio sam bolje upoznavanje s likovima i u filmovima žnj produkcije. No kako film dalje odmiče, uključuje se sve više specijalnih efekata koji oduzimaju dah, radnja zaokuplja pažnju i ne misli se o idiotskom uvodu koji je daleko najlošiji dio filma.

Ono što mi se svidjelo je da ipak nosi neku poruku, nije samo luda zabava i akcija od početka do kraja. Doduše, poruka je takva da sam napola očekivao Proudly sponsored by Greenpeace na odjavnoj špici. Dakle, klasika: čuvajmo prirodu, ne sjecimo drveće, megakorporacije su zlo, vojska je zlo…

Ipak, ono što daleko najviše obilježava ovaj film su efekti. Radnja se odvija na drugoj planeti, koja je doduše vrlo slična Zemlji, ali je nastanjuju koliko poznate, toliko i različite vrste. Pandora (tako se zove) je jako bogat i šaren svijet, prepun boja, zvukova, pokreta, izgrađen od nule pretežno komjuterskom grafikom i animacijom. Sličan Amazoniji, recimo. Nastanjuju ga fantastični konji, zmajoliki dinosaurima slični stvorovi, šareni urlikavi majmuni, polu vukovi – polu lavovi itd. Naravno, tu je i humanoidna vrsta koja brani svoj dom od pohlepnih Zemljana koji ruše i uništavaju sve pred sobom u potrazi za vrijednom rudom koja se nalazi baš ispod svetih nastambina domorodaca. Pandora je svijet mističnih moći i životnih sila koje prožimaju sva živa bića, čak i strance (konkretno – Zemljane) koji te svete veze ne razumiju i vrlo lako odbacuju nešto što domaći uzimaju zdavo za gotovo.

Grafika i efekti su doista impresivni, teško je reći gdje završava efekt, a gdje počinje stvarna scena, toliko su realistični. Više od ovoga teško je komplimentirati – kad su efekti u pitanju Cameron ponovno podiže letvicu na jedan sasvim novi nivo. Film doista izgleda čudesno.

Avatar, po kom je film dobio ime, je zapravo vanzemaljsko tijelo kojim daljinski upravlja čovjek. Pomoću avatara ljudi su uspjeli stupiti u kontakt s domorocima, istraživati ih, ali i podučavati. Međutim, domaći avatare baš i ne šmekaju, i upravo tu u priču upada glavni akter filma koji čitavu situaciju postavlja naglavačke (the special one, zvuči poznato?). Vanzemaljci mu pružaju šansu da im se pridruži, on od njih uči, vježba i dokazuje se da bi na kraju postao član plemena. Usput, dakako, zbari trebu, zaljubi se i zajedno sa svojim novim suplemenicima stane u obranu Pandore od zlih Zemljana. Pokušava riješiti spor diplomatskim putem, no svi mi znamo da to neće uspjeti, zar ne? Na kraju postaje vođa domorodaca i u velikoj bici pobjeđuje… Zemljani su protjerani i Pandora nastavlja živjeti u miru i skladu. Happy end, ali s veeeeelikim izgledima da ukoliko film bude uspješan (a već sada izgleda da će biti) bude i nastavaka. Priča se nastavlja…

Konačna presuda? Dobar film, (i više nego) sasvim O.K. Apsolutno prelijep umjetno stvoren svijet koji je sam po sebi dovoljan razlog da se film pogleda (i to u kinu, vrijedi iskusiti ga na velikom platnu, a ne na TVu). Radnja je zanimljiva i na mahove vratolomna (nema puno dosadnih dijelova kad se zijeva okolo) i čini da tih cca 3 sata prođe u tren. Ipak, ostaje dojam da je ostalo još dosta toga da se ispriča i da je film mogao trajati i duže, ali da su ga na silu skratili da bi se mogao prikazivati u kinima u nekom koliko-toliko tolerantnom trajanju. (Slično situaciju imali smo s Gospodarom prstenova Petera Jacksona, možda i Avatar bude izdan u produženoj verziji na DVDu, ko zna?) Radnja je mogla biti i maštovitija, s više obrata i nepredvidivosti, a uvod u film je kriminalan. Na mahove bude pretjerivanja bez kojih se i moglo, ne pridonose priči i samo su distrakcija, primjerice scena finalne borbe kad Mech vadi rambo nož… Bez ove i sličnih scena se komotno moglo.

Sve u svemu: ako si pročitao/la ovo do kraja a nisi gledao/la ovaj film, vidi kad se prikazuje Avatar u tvom omiljenom kinu i trčećim korakom po kartu.

Pogledajte i ovo:

• Crk’o bojler
• Avatar: The Last Airbender
• Novosti BH weba
• Blog i RSS
• Amazon Kindle recenzija