Alone in the Crowd
Jesi li se ikad osjećao/la sam/a, makar okružen/a gomilom ljudi? Na koncertu, na ulici, u parku? Kad bi pao/la na sred ulice, bi li se iko osvrnuo, prišao da vidi šta nije u redu? Nije nas briga za druge, jurimo u vječitoj žurbi za nečim. Kad si se zadnjio put zagledao/la u lice slučajnog prolaznika i upitao/la ko je ona/on, kako se zove, gdje i kako živi, čime se bavi?
Nisam dugo pisao, ide jedan introspektivno/retrospektivni post…
Svakog prije ili kasnije zadesi faza u životu kad se postavi po strani, natoči čašu omiljenog pića (može i bezalkoholno) i pogleda malo iza sebe, pogleda kako ljudi prolaze pokraj njega/nje, kako prolazi život. Pa se malo zamisli.
Radiš, gradiš, trudiš se. Stvaraš nešto svaki dan. Učiš, radiš, boriš se. Priuštiš si tu i tamo poneko sitno zadovoljstvo koje ti na trenutak vrati osmjeh na lice, a onda guraš dalje. Štediš, iščekuješ nešto, ne znaš ni sam/a šta, ali strpljivo čekaš i dalje. A onda u jednom trenutko shvatiš šta čekaš i uhvati te panika i letargija – ne znaš kako do toga. Toliko rada i truda, a problem je zapravo sve vrijeme bio u tebi. Budi muškarac/žena, i priznaj si, jednom za svagda: ti si to disfunkcionalno ljudsko biće čija iskompleksirana nesavršenost priječi vlastiti put ka sreći.
Džaba sve kad to nemaš s kim podijelit. Džaba sve kad nema nikog da ti stisne ruku, da ti do znanja da nisi sam/a na svijetu. Kažu da je čovjek bogat samo onoliko koliko ima prijatelja. Ne poznanika, suradnika, poslovnih partnera, već pravih prijatelja. Ako je tako, ja sam jedan običan siromah. Vjerujem da nisam jedini.
Ako je tako, na što nam život prolazi ako smo siromasi sami u gomili?
Pogledajte i ovo:
- Avatar: The Last Airbender
- Dan 2. – Imenik (i sinkronizacija)
- Novi-stari BiH podcast
- Krivo je more…
- bhBlog v1.5 – addendum
cuj…
da ti recem nesto na ovaj post.
sto si uspjesniji i sto bolje guras u zivotu to imas manje prijatelja.
tak ti je to. zavist je cudo. ubije sve, cak i sjeme. eh eto…
vjerujem da si bogat, samo to ne uvidjas ;)))
zbog jedne jedine osobe koja je meni 100 u 1 ja se osjecam najbogatijom.
si razmislio?! :)))
Jesam, raspisujem natječaj za popunu mjesta 100 u 1 :)
bem ga… onda sam polupala loncice :D
a bila sam 99% sigurna :)))
Šta drugo očekivati od svijeta ispunjenog žudnjom za materijalnim dobrima? Prave prijatelje ne mogu nabrojati na prste jedne ruke, a još manje one koji me u životu nikad nisu razočarali! S druge strane, nameće mi se pitanje životnog partnera? Da li se i to broji? :)